Vera mu pomaže da izdrži, a sledeći koncert planira posvetiti bratu i poručuje da je porodica ta koja treba zajedno da bude jaka.
Tugu nosi u sebi, smatra da ljudi pogrešno misle da je preboleo gubitak jer se javno smeje, a u privatnosti prolazi kroz bol.
U velikoj ispovesti za "Blic", Darko Lazić govorio je o smrti brata i utehi koju je pronašao na Hilandaru. On je rekao da je dosta razgovarao sa monasima i da su mu oni dali reči utehe.
Darko priznaje i da često dobija savete da više ne seda na motor nakon nesreće u kojoj je njegov brat život izgubio upravo vozeći dvotočkaš.
- Oni mi daju snagu, ali ja gledam drugačije na život. Tri dana sam bio na Hilandaru i dosta sam sa monasima pričao o mnogim stvarima. Oni ti lepo otvore oči da sagledaš šta je pravi život jer oni ljudi žive u jedanaestom veku i dalje. Tamo kad odeš vidiš koliko su materijalne stvari nebitne, koliko se bahatimo i koliko su za sreću potrebne male stvari. Radim kako smatram da treba da radim. Mnogi mi sad pričaju za motor i da ne sedam na isti, svako ima zapisano dan kada će da napusti ovaj svet jer svi smo mi prolaznici, sudbina ne postoji. Nema razloga da ne vozim motor, ako mi je zapisano, pašće crep i pogodiće me u glavu i da ne nabrajam glupe primere. Radim samo kako mi srce kaže i tako su mi i tamo rekli, ne izazivaj ali živi kao što si živeo.
"Tugujem u sebi"
- Ne postoji slika gde nema osmeh, uvek je bio za šalu i veliki pozitivac. Ta energija mene nosi i ljudi kada me vide misle “on ne tuguje, prežalio je brata i kako ga nije sramota“, a osmeh ne znači ništa. Tugujem u sebi i drugi ljude ne moraju da vide moju tugu, dovoljno je što je ja osetim i znam koliki je moj bol. Čovek sam koji se bavi estradnim poslom i moram da budem nasmejan, a ne da dođem na binu i budem namršten i plačem.
U svoja četiri zida je ipak sve drugačije.
- To samo ja znam i niko više, to je nešto moje što čuvam za sebe. Ima trenutaka kada se isplačem i izvičem na sav glas, ali sam. Nisam spreman da otvorim svoju dušu jer mnogo toga imam da kažem. Ja brata ne moram da pamtim jer ga nisam ni zaboravio, on je tu i on je sa mnom. On je jednostavno uz mene i mi smo zajedno. Kada se budim i kada ležem on je uz mene i kao što sam rekao na sahrani “bato, ja se od tebe ne opraštam nikad u životu, jer ovo nije poslednji put da te vidim, ja te nosim u srcu“ i jednostavno možda će zvučati čudno, ali mi smo zajedno svaki dan.
Vera ga održava
Darko je ubrzo posle smrti brata otišao na Hilandar.
- Čovek bez vere je prazan čovek i ona je najbitnija. Kada čovek izgubi veru, on luta i ne postoji. Bez vere ne možemo postići ciljeve - kaže Darko koga smo pitali da li planira da se vrati na veliku scenu nekog velikog koncerta.
- Svakako da slede u nekom budućem periodu, ali svi znaju da sam osoba koja neće da žuri. Koncert će većim delom biti posvećen bratu i biće pesama koje je on voleo i jednu obradu staru ću da snimim. To je nešto za njega. Žao mi je samo što nismo stigli da snimimo duet, a dogovarali smo i nismo uspeli da nađemo pesmu, to me baš boli. Bože moj, moramo dalje i moramo da naučimo svi zajedno kao porodica da živimo sa tim, budemo jaki i borimo se, a ja sam tu da podignemo te temelje iz početka i da sve držimo na dlanu.
Ceo intervju možete pogledati na snimku na početku teksta.