Jedna od najplemenitijih stvari kojoj ljudi mogu da se posvete, jeste da poklone svoje vreme drugima, kojima je potrebna pomoć. Međutim, volontiranje ne mora isključivo da se odvija tamo gde je vidljiva tuga. Ono živi i na mestima gde se ljudi okupljaju da slave život, talenat, zajedništvo i energiju. I, naravno, sreću.
Na domaćim i međunarodnim sportskim događajima, kulturnim dešavanjima, muzičkim festivalima, turističkim manifestacijama koje predstavljaju državu, pa i raznim lokalnim okupljanjima, volonteri su često oni tihi ljudi bez kojih bi sve delovalo hladnije, sporije i manje ljudski. To su oni vedri ljudi koji vas dočekuju sa osmehom, usmeravaju, pomažu vam da se snađete, unose red u gužvu i haos, smiruju tremu, rešavaju sitne krize i čine da sve protiče lakše.
Iako ih mi, kao publika ili izvođač, često ni ne primetimo, oni su neretko prvo lice koje vidimo kada dođemo na neko novo mesto i mogu biti poslednji utisak koji nosimo sa sobom kući.
Volontiranje na javnim događajima nije sporedna i nebitna ispomoć, već važan faktor koji podiže atmosferu i iskustvo čini nezaboravnim.
I ne, volontiranje nije rezervisano samo za mlade koji „skupljaju iskustvo za CV“, niti samo za ljude koji imaju mnogo slobodnog vremena. To je jedna od zabluda koje bi trebalo da ostavimo iza sebe.
A za mnoge ljude upravo takve sportske, kulturne i turističke manifestacije mogu predstavljati savršen prvi korak za ulazak u svet volontiranja. Tu se dobrota spaja sa uzbuđenjem, dinamikom i osećajem da ste deo nečega većeg.
Neko će pomagati iza scene na događaju koji okuplja stotine ljudi i tek tada shvatiti koliko truda, pažnje i srca stoji iza svakog lepog doživljaja. Neko će, vodeći posetioce ili pomažući učesnicima, prvi put otkriti koliko ga raduje rad sa ljudima. A neko će baš tu steći prijateljstva, samopouzdanje i uspomene koje ostaju mnogo duže od samog događaja.