Susrela se s srpskom kulturom i zajednicom, osjećajući pripadnost i bliskost.
Pokretala je istraživanja kako bi saznala više o svojim biološkim korijenima.
Istorija balkanskih prostora ne može se naučiti iz knjige. O njoj najrečitije govore ljudi, njihovi životi, uspomene i iskustva. Upravo zahvaljujući takvim pričama, Australijanka Suzet Vilijams osetila je da pripada nečemu mnogo većem od sebe same.
Kada je 2014. godine, u Sidneju, uradila svoj prvi DNK test, nije mogla ni da nasluti da će joj rezultati promeniti život. Test je pokazao da korene ima na mestu udaljenom više od 16.000 kilometara od Australije. O Balkanu je do tada znala gotovo ništa.
A onda su počele da se ređaju neobične situacije. Misleći da je u pitanju greška, uradila je drugi, zatim i treći test. Svaki je pokazivao isto: Suzet Vilijams zapravo je poreklom Srpkinja iz Like.
Susret sa istinom i dolazak u Srbiju
Rođena 1973, kao beba je data na usvajanje. Imala je dva meseca kada ju je, zajedno sa jednim dečakom, usvojio par koji nije mogao da ima decu. Odrastanje je pratila stalna senka pitanja: ko su joj biološki roditelji, zašto je data na usvajanje i zašto ne liči na porodicu u kojoj živi. Uz osećaj nepripadanja, suočavala se i sa predrasudama koje u Australiji prate usvojenu decu, piše portal "Iz mog kraja".
Sa 18 godina saznala je da ima petoro braće i sestara koji su takođe dati na usvajanje, kao i identitet svoje biološke majke. Susret sa njom doneo je tek delimična i bolna objašnjenja. Majka joj je ispričala da je decu morala da da zbog nasilnog partnera. Rekla joj je da nosi irsko-engleske i nemačke gene, navodeći da joj je otac Englez. Kontakta nije želela da održava, niti je htela da govori o biološkom ocu.
Tako je 2014. godine, preko jedne američke kompanije, Suzet uradila DNK test kako bi sama potražila odgovore. Rezultati su je šokirali: nema nijednu nemačku genetsku liniju, a najveći broj poklapanja vodio je ka ljudima sa balkanskim prezimenima. Ubrzo je stupila u kontakt sa muškarcem iz testiranih rodbinskih poklapanja i otkrila da je Srbin iz Like.
Uradila je novi test, zatim još jedan. Balkanska prezimena vraćala su se uporno. Sva poklapanja ukazivala su na Srbe iz Like.
Majčina rodbina joj je kasnije potvrdila da se radi o osobi sa psihološkim smetnjama i izraženom sklonošću ka izmišljanju. Postalo je jasno da istina o ocu nije ono što je godinama slušala.
Potraga koja traje i poziv rođacima iz Like
Najneobičniji deo priče usledio je kada je otkrila da joj je najbliže DNK poklapanje bio Jovica Krtinić, istraživač genetičke genealogije i predsednik Društva srpskih rodoslovaca "Poreklo". Upoznali su se 2014. godine, a Suzet je 2018. prvi put došla u Srbiju. Upoznala je Jovicu, njegovu porodicu, njihove običaje i način života, i iz Srbije ponela najlepše utiske.
Jovica i Suzet imali su mnogo zajedničkih tema od genealogije do istorije porodičnih linija. Porodica Krtinić uradila je dodatna testiranja i potvrđeno je da su Suzet i Jovica rođaci po očevoj liniji. Testovi koje je Suzet radila bili su autosomalni, dok se Jovičin rad fokusira na analizu Y-DNK linija i muških hromozoma.
Dolazak u Srbiju za Suzet je bio emotivan preokret. Prvi put je osetila da negde pripada. Srpska gostoljubivost, otvorenost i iskrenost duboko su je dirnule.
U Lici je upoznala ljude koji i dalje žive u izolovanim seoskim zajednicama. Primili su je kao člana, delili priče o precima i pristajali da urade DNK test. Pronašla je nekoliko rođaka, ali nedovoljno da utvrdi iz koje porodice potiče njen otac.
Veruje da je rođaka sa Jovankom Broz
Suzet veruje da možda ima rodbinsku vezu sa Jovankom Broz i episkopom Irinejem Dobrijevićem. Ima DNK poklapanja sa porodicom Svilar iz Pećana, kao i sa bliskim rođakom episkopa Irineja.
Uprkos pomoći mnogih ljudi iz Like, do danas nije pronašla direktan trag koji bi je doveo do biološkog oca. Ipak, najnoviji podaci koje je dobila od Krtinića daju novi smer:
"Porodica Suzetinog oca između dva svetska rata naselila se u Slavoniji (Ličko Novo Selo). Odatle su 1941. izbegli u Srbiju, kod Obrenovca. Nakon nemačke odmazde, uspeli su da pobegnu u Vršac. Suzetin otac najverovatnije je iz Vršca otišao u Australiju.“
Na osnovu svih prikupljenih podataka, smatra da njen otac potiče iz okoline Korenice i Bunića. Prezimena koja se najčešće pojavljuju su Glumac, Drakulić, Hinić, Svilar i Zaklan. Zato je ovo i poziv svima sa ovim prezimenima da joj se jave na ancestrylika@gmail.com.
Suzet, koju prijatelji sada zovu Suzana, kaže da je DNK testiranje otvorilo čitav novi svet. A na pitanje šta bi se desilo kada bi otkrila da joj je otac živ, odgovara: "Zamišljam to svaki dan. Bilo bi mnogo suza radosnica i beskrajne sreće.“
(Iz mog kraja - Srbislava Todorović)