SRPSKA ODISEJA NEUSPEHA Više nismo "gubavo dete Evrope", ali i dalje čamimo u ČEKAONICI
Posmatrana s dvadesetogodišnje distance, inicijalna brzina povratka postmiloševićevske Srbije (tada još u nesrećnom braku s Crnom Gorom: posle mnogo nepotrebnog mrcvarenja i obostranog gubljenja vremena, zakasneli razvod uslediće tek u leto 2006) u svet nakon prevrata 5. oktobra 2000. deluje ne samo nestvarno, već gotovo fantazmagorično. I to dvostruko: ne samo u poređenju s onim što se dešavalo devedesetih, koje je nekako trebalo preživeti - i koje mnogi u Srbiji, te još mnogo više njih u bivšim jugoslovenskim republikama, preživeli nisu - nego skoro u podjednakoj meri i u odnosu na ono kako danas, uslovno shvaćena kao celovit entitet, Srbija izgleda, radi i misli; ako uopšte misli, to jest.
Sekcija komentara na ovom tekstu je sada zaključana. Sekcije komentara na svim tekstovima se automatski zaključavaju posle 48 sati od poslednjeg osvežavanja teksta.