Mikelanđelova freska 'Strašni sud' u Sikstinskoj kapeli podvrgnuta je prvoj restauraciji posle tri decenije.
Proces čišćenja ima cilj da ukloni nagomilane čestice i očuva umetnički kvalitet freske.
Mikelanđelova freska Strašni sud, remek-delo renesanse u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu, prolazi kroz svoju prvu restauraciju u poslednjih 30 godina, prenosi Rojters.
Stručnjaci će tokom tri meseca raditi na uklanjanju decenijama nagomilanih čestica koje su prekrile boje ovog umetničkog dela, saopštio je Vatikan.
Nova intervencija omogućiće uklanjanje ovih naslaga i postepeno vraćanje hromatskog i luminističkog kvaliteta koji je Mikelanđelo želeo, navodi se u saopštenju.
Sikstinska kapela, poznata kao mesto tajne konklave gde katolički kardinali sveta glasaju za izbor novih papa, svake godine primi milione posetilaca.
Kapela ce ostati otvorena tokom restauracije, ali će sama freska, koja prikazuje Isusa kako izriče svoj poslednji sud nad čovečanstvom, biti pokrivena skelama.
Posetioci će umesto toga moći da vide reprodukciju umetničkog dela, saopšteno je iz Vatikana.
U Sikstinskoj kapeli nalaze se i mnoge druge freske, uključujuci Mikelanđelovo Stvaranje Adama, a one će i dalje biti izložene za publiku, dodaje Rojters, prenosi Tanjug.
Freske počele da blede pre 10 godina
Podsetimo, još pre deset godina primećeno je da su freske najvećeg majstora renesanse Mikelanđela Buonarotija (1475-1568), u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu, počele da blede, pod uticajem zagađenja vazduha zbog enormnog broja posetilaca koji se iz dana u dan tiskaju pod svodovima tog zdanja diveći se jednom od najvećih remek dela svetske umetnosti.
Patinu nije moguće bilo videti sa tla (kapela je visoka 21 metar) ali su ekspertize izbliza pokazale čitave sektore fresaka pokrivene puderastom patinom koja je freske prekrila slojem nalik na ispucalu šećernu glazuru.
- Pitanje više nije samo estetsko; sada se radi o integritetu samog umetničkog dela - rekla je tada na konferenciji za javnost Vitorija Ćimino, šefica Departmana za konzervaciju Vatikanskih muzeja.
Dok poreklo oštećenja i dalje ostaje nejasno, nagađa se da se radi o nanosima kalcijum karbonata i kalcijum bikarbonata, za koje se veruje da potiču od povišenog procenta vlage i ugljen dioksida koji prolaze kroz porozne gipsane zidove slavne tavanice.
Ulderiko Santamarija, šef muzejske laboratorije za restauraciju, rekao je da je patina lako uklonjena i da dalja oštećenja nisu mogla da budu uočena. Ali zvaničnici upozoravaju da toliki nanosi kalcijuma mogu ipak da trajno ugroze oslikane zidove u kapeli u kojoj se, pored svakodnevniog samita ljubitelja umetnosti iz celog sveta, održava i konklava za izbor svakog pape koji je u poslednjih 500 godina stolovao u Vatikanu.
Vatikanski zvaničnici su tada, pri puštanju u rad novog ventilacionog sistema koji je zamišljen da smanji vlagu koju produkuje 6 miliona posetilaca godišnje, rekli da će taj sistem sprečiti potencijalna oštećenja. Ali su tada zatajili da je šteta već pričinjena i da je sistem zapravo i uveden da bi se takva šteta anulirala.
Santamarija je potvrdio, međutim, da studije pokazuju da je patina površinska i da se nije pomešala sa originalnim Mikelanđelovim bojama, te da stoga same freske nisu oštećene.
- Stanje fresaka je dobro, i oštećenje je popravljivo - naglasio je on.
Kontroverzna restauracija iz 1994.
Zvaničnici su objavili da je veliko - i kontroverzno – čišćenje Sikstinske kapele, završeno 1994, koje je tavanicu oslobodilo vekovnih naslaga voska, prljavštine i dima, verovatno uklonilo nevidljivu barijeru koja je postojala između površine fresaka i okolnog vazduha, što je omogućilo gomilanje patine.
Dodali su, međutim, da je glavni krivac za sva oštećenja broj ljudi koji godišnje prođu kroz kapelu koja je malena za toliku posetu, jer je pri izgradnji zamišljena za privatne odaje pape Siksta IV, po kome je i ponela ime.
Velika restauracija je bila i ostala kontroverzna jer su posle nje freske zasijale novim sjajem, i donekle izmenjenih boja, za koje neki govore da više nisu originalne Mikelanđelove, slavne po svojoj toplini tonova i smeđoj gami, dok drugi zastupaju stanovište da su upravo boje koje su posle 500 godina izronile na površinu - one prave.