Gorčin Stojanović: Svevideće oko
Na jednoj od najlepših ulica na svetu, Nevskom prospektu, stalnom prizorištu velike književnosti, a i pogoleme povesti, nalazi se Kazanjski sabor, sanktpeterburška katedralna crkva, ona o čijoj se nedostatnoj “pravoslavnosti” vazda spore manje i više pravoverni – i neka im bude, nije to prva tema ovog teksta – a sve zbog Petra Velikog i njegovog “Zapadnog greha”. U doba svog nastanka, tamo negde između dva srpska ustanka i Napoleonovog samoocarenja, kad ni onog po kojem je taj grad dobio ime, opet valja reći – jedan od najlepših, nema već skoro ceo vek, Kazanjski sabor je postao i simbolom moći prosvećenog apsolutizma, tog slatkog greha što ga i danas prizivaju i kom se nadaju serbski književnici i ostali fariseji. Samo što ne biva – prosvećenost i apsolutizam, u međuvremenu, ušli su u konačni klinč. Kao što to ovde dobro i poodavno znamo.