Film govori o bračnom paru Majku i Kler Sardina koji osnivaju tribjut bend Nila Dajmonda.
Njihov bend 'Lightning & Thunder' doživljava uspeh uz podršku poznatih muzičara.
"Tužno pevana pesma", novi film, koji je napisao i režirao Krejg Brur, a u kojem glume Hjui Džekmen i Kejt Hadson, nije biografski film o legendarnom pevaču i tekstopiscu Nilu Dajmondu, ali on i njegova muzika igraju veliku ulogu u istinitoj priči o Majku i Kler Sardina, a koji je stigao u domaće bioskope.
Njih dvoje iz Viskonsina sreću se kasnije u životu, zaljubljuju se i osnivaju tribjut bend Nila Dajmonda pod nazivom „Lightning & Thunder“, koji doživljava veliki uspeh, uz podršku Edija Vedera iz benda Perl Džem. Kako se vidi u filmu, on ih je zamolio da nastupe kao predgrupa na koncertu u Medisonu, iako su u stvarnosti nastupili zajedno sa bendom tokom bisa na Summerfestu u Milvokiju 1995. godine.
Zato, kada je reditelj Greg Kos dobio dopis o zabrani prikazivanja od Dajmondove izdavačke kuće neposredno pre premijere njegovog dokumentarnog filma o Sardiinima iz 2008. godine, takođe nazvanog „Song Sung Blue“, u kojem je pisalo da ne sme da prikaže film sa muzikom, upravo je Veder bio taj koji je „pozvao Nila Dajmonda, poslao mu dokumentarac i rekao: "Moraš ovo da pogledaš i moraš da im dozvoliš da koriste muziku", ispričao je Brur za Entertainment Weekly.
- Nil Dajmond je pogledao film, bio je veoma dirnut i umešao se - rekao je svojoj izdavačkoj kući da ostavi Grega na miru i da dozvoli prikazivanje filma."
Inače, u filmu su glavni protagonisti Munja i Grom, bračni par i tribjut bend iz Milvokija, koji izvodi muziku Nila Dajmondsa. Priča prati vrtoglave uspone i bolne padove dok muzika oblikuje njihovu ljubav, snove i gubitke.
Brur se zato pripremio za neutralnu reakciju, možda nešto prilično suzdržano.
„Ali rekli su mi da su bili iznenađeni kada su videli koliko je počeo da se unosi u film — davao je znakove ritma nogom, aplaudirao posle svakog muzičkog broja, i plakao“, priseća se Brur. „Prišao je projekcionisti, ili osobi koja je vodila projekciju, i kada su mu se predstavili, rekao je: ‘Dobro, kada je sledeća projekcija? Možemo li da ga pogledamo ponovo?’ I bio sam presrećan zbog njegove reakcije, jer se nadam da mu je — ne zato što to traži ili mu je potrebno — ali mu je, valjda, pokazalo koliko je njegov doprinos pisanju pesama neverovatno značajan. Te pesme su prelepe, i da, on je izvođač, ali je i pisac. On ih je napisao, osmislio, osetio ih u svojoj duši — i onda ih stvorio.“