Film 'Fargo' braće Koen izlazi iz okvira tipičnog krimi žanra, kombinujući crni humor sa prikazom nesposobnih i pohlepnih likova.
Radnja prati Džerija Landergarda koji organizuje otmicu žene radi novca, ali mu se plan izjalovi zbog pohlepe i haosa.
Fargo, kriminalistički film s elementima crnog humora čiji su reditelji, producenti, scenaristi i montažeri braća Koen, objavljen je pre 30 godina. Film je izašao u vreme kada su hitovi bili veliki akcioni naslovi uglavnom sa muškim glavnim ulogama. Onda se pojavio "Fargo" sa pričom koja prati trudnu ženu koja se bori sa opasnim i nesposobnim muškarcima koji tonu sve dublje u svojim lažima i prevarama.
Film je smešten u državi Minesoti, a govori o Džeriju Landergardu (Vilijam H. Mejsi), čoveku koji ima problema s novcem i koji radi u auto-salonu svoga tasta. Džeri ima želju domoći se novca kako bi isplatio dugove i iz tog razloga smišlja plan o otmici vlastite žene kako bi njen bogati otac platio otkupninu, koju bi potom on podelio s otmičarima. Ali, plan mu se izjalovi kada se otkrije kako otmičari imaju drugačije namere te pošto lokalna policajka Mardž Ganderson (Franses Makdormand) započne istragu
U nastavku donosimo 10 zanimljivosti o filmu koji spada u obaveznu lektiru (bez obzira na istoimenu seriju).
1. “Istinita priča” koja zapravo nije istinita
Film počinje tvrdnjom da je zasnovan na istinitim događajima, ali Džoel i Itan Koen su kasnije priznali da je priča gotovo u potpunosti izmišljena – to su uradili da bi gledaoce dodatno uvukli u priču. Činjenica da film tvrdi da je istinit, iako nije, zapravo odražava ponašanje likova — svi oni lažu, izmišljaju ili se samozavaravaju.
2. Franses Makdormand bila trudna tokom snimanja
Frances McDormand (Mardž Ganderson) bila je trudna, pa je njen stomak u filmu zapravo bio kombinacija pravog i filmskog kostima. Uprkos tome, radila je sve scene bez problema. Ona je smirena, ljubazna i prizemna, ali upravo to je čini jedinom stabilnom tačkom u svetu gde su svi ostali vođeni pohlepom ili glupošću.
3. Stiv Bušemi je improvizovao replike
Stiv Bušemi je uneo dosta spontanosti u lik Karla Šouoltera, uključujući nervozne ispade koji nisu bili u originalnom scenariju. Inače, glumci su koristili naglasak iz Minesote, ali su ga često namerno pojačavali radi komičnog efekta. Posebno je to vidljivo kod Vilijama H. Mejsija.
4. Čuvena scena sa drobilicom za drva
Scena sa “wood chipperom” postala je jedna od najpoznatijih u istoriji filma, ali su braća Koen razmišljala da je izbace jer su se plašili da je previše groteskna.
5. Sneg je bio problem tokom snimanja
Iako film izgleda kao da je sniman usred zime, tokom produkcije je bilo neobično malo snega, pa su morali da koriste veštački sneg i snimaju na udaljenijim lokacijama. Inače, braća Koen koriste ogromne bele pejzaže kao vizuelnu metaforu: svet izgleda čist i jednostavan, ali ispod te "beline" krije se haos, pohlepa i nasilje.
6. Studija samosabotaže
Viljiam H. Mejsi glumi čoveka koji konstantno donosi pogrešne odluke. Braća Koen često istražuju ideju da tragedija ne dolazi iz “zle sudbine”, već iz niza malih, loših izbora. Braća nikada otvoreno ne osuđuju likove, oni ih posmatraju gotovo hladno, ostavljajući gledaocu da sam izvede zaključke. To daje filmu gotovo dokumentarni osećaj.
7. Lik Gaeara skoro da ne govori
Peter Stormare, koji glumi Gaeara, ima vrlo malo dijaloga u filmu, što njegov lik čini još jezivijim. On gotovo da nema emocije ni motivaciju već funkcioniše više kao neumoljiva sila nego kao čovek. To dodatno pojačava osećaj fatalizma.
8. Kontrast između banalnog i brutalnog
Jedna od ključnih ideja filma je sudar svakodnevice i ekstremnog nasilja. Likovi razgovaraju o trivijalnim stvarima (ručak, vreme, TV), dok se paralelno dešavaju zločini, što stvara specifičan crni humor tipičan za braću Koen.
9. Završna scena kao filozofska poruka
Mardžina priča o “malim stvarima u životu” u kontrastu je sa svim što smo videli - Koen braća zapravo nude jednostavnu, ali snažnu ideju: smisao života nije u novcu ili ambiciji, već u svakodnevnim, ljudskim odnosima.
10. Uticaj filma doveo je do TV serije
Premijeru je imao na Kanskom filmskom festivalu 1997. gde je Džoel Koen poneo priznanje za najboljeg reditelja a samo ostvarenje je nominovano za Zlatnu palmu. Film je zatim dobio osvojio dva oskaraza najbolji originalni scenario (btača Koen) i najbolju glumicu (McDormand). Američki filmski institut je 1998. uvrstio "Fargo" na svoj spisak od 100 najboljih američkih filmova u istoriji. Uspeh filma inspirisao je kasniju TV adaptaciju Fargo, koja je zadržala isti ton i stil, ali donela potpuno nove priče i likove.