Lik Toni Sopranov pružio je složen prikaz unutrašnjeg konflikta i moralne šizofrenije unutar mafijaškog konteksta.
Završna scena serije ostaje predmet intenzivnih analiza i polemika među gledaocima širom sveta.
David Chase, James Gandolfini i HBO otvorili su eru u kojoj televizijska serija više nije bila mlađi brat filma, već ravnopravan autor. Umesto monumentalnih Leonea, Scorsesea, Coppole i De Palme, stigao je jedan Jersey kapo sa napadima panike i porodičnim haosom i pomerio sve tektonske ploče.
Bila je nedelja, 10. januar 1999. godine, kada je Lexus Tonyja Soprana prvi put prešao most iz New Yorka ka New Jerseyju. Dok nas je pratila A3-ova tema Woke Up This Morning, ulazili smo u dom koji će šest sezona serije "Sporanovi" i 86 epizoda kasnije postati mitsko mesto moderne televizije.
Tony Soprano, kao agresivan, depresivan, neveran, duhovit, razoren iznutra otvorio je vrata jednoj novoj vrsti narativa: kriminalac koji je manje opasan od sopstvene psihe. Chase je mafiju svukao do kostiju i ostavio ono što se obično skriva iza pištolja i moći: strah, rana detinjstva, brak koji puca, majku koja melje živog čoveka, situacije u kojima Prozac postaje logičan izbor.
Anatomija čoveka iza mafijaša
Ako uklonite kriminal iz priče, ostaje ono što je Chase i želeo da pokaže: moralna šizofrenija, emotivni lomovi, seksualne nesigurnosti, skriveni identiteti. Lik Vita Spataforea, homoseksualnog mafijaša koji zbog toga gubi glavu, bio je tada presedan, ali i dokaz hrabrosti serije.
A Tony? On je najjači i najslabiji u isto vreme. Zato je postao univerzalni lik. Gledalac nije navijao za mafiju, navijao je za čoveka koji se bori sa sopstvenom tamom. Gandolfinijeva gluma bila je sila prirode. Chaseovo pisanje isto to.
Porodica kao bojno polje
Kao kod Coppole i Scorsesea, žene imaju ključnu ulogu. Ali Chase ih postavlja na drugi front: Livija, Carmela, Meadow, pa i dr Melfi , svaka od njih je ogledalo Tonyjevih slabosti. Najveći napadi panike uvek su povezani sa ženama njegovog života. Mafija je poslovni model; porodica je rat.
Kraj koji i dalje traje
Završna scena u restoranu ulazna vrata, zvonce, rez u crno ušla je u istoriju televizije kao najanaliziranijih deset sekundi ikada. Godinama su se vodili ratovi po forumima i Redditu. Chase je tek kasnije priznao da ga je iznenadilo koliko je svet bio opsednut tim crnilom. I jedna rečenica fana ispod klipa ostala je kao epitaf: "Najbolji dokaz veličine Sopranovih je to što i dalje pričamo o kraju, skoro tri decenije kasnije.", rekao je on na godišnjicu, 2024. godine.
Chase je inspiraciju našao u pravoj newjerseyjskoj porodici DeCavalcante. Toliko su bili svesni sopstvene sličnosti sa serijom da su o tome pričali i to je FBI snimio. Ti snimci kasnije su korišćeni protiv njih. Život je ispisao fusnotu Sopranovima, a ne obrnuto.
Nasleđe koje ne bledi
Serija je osvojila 21 Emmy, 5 Zlatnih globusa, čitav niz SAG i WGA nagrada. Niko pre, a ni posle Sopranovih, nije tako precizno odmerio granicu između antisocijalnog ponašanja i ljudske krhkosti.
Nedavno okupljanje ekipe u Little Italy u New Yorku donelo je talas radosti i sete. Nije bilo Gandolfinija, Sirica, Vincenta, Marchand, ali njihov duh je bio tu. Michael Gandolfini, sin, došao je ne kao zvezda u usponu, već kao sin jedne epohe.
A fanovi? Oni i dalje obilaze kultne lokacije i da, odlaze u restoran gde kraj i dalje traje.