Mladi inženjer iz Srbije iz grotla svetskog nuklearnog događaja za "Blic Biznis": Šta kažu u Rosatomu, ima li naša zemlja kapacitet za nuklearku?
Miloš Lazarević, istraživač na Mašinskom fakultetu u Beogradu, osvojio je prestižnu nagradu za svoj rad u oblasti nuklearnog inženjerstva
Lazarević naglašava ključnu ulogu nuklearne energije u dekarbonizaciji i energetskoj tranziciji na svetskom nivou
Miloš Lazarević, istraživač pripravnik na Mašinskom fakultetu u Beogradu, napisao je nagrađeni rad iz oblasti nuklearnog inženjerstva i osvojio prestižnu nagradu. On je boravio i u Moskvi, gde je učestvovao na Svetskoj atomskoj nedelji, jednom od najvećih i najvažnijih međunarodnih skupova u nuklearnom sektoru, koji je nedavno organizovao Rosatom, ruska državna kompanija za nuklearnu energiju. Tema je bila i - Srbija.
Može li Srbija da ima nukelarku?
Lazarević je u intervjuu za "Blic Biznis" istakao da su njegovi utisci izuzetno snažni i inspirativni.
*Kakva su Vaša zapažanja o ulozi nuklearne energije u evropskoj energetskoj tranziciji, posebno u kontekstu dekarbonizacije ?
- Uloga nuklearne energije u evropskoj energetskoj tranziciji je ključna i, rekao bih, neizbežna, posebno ako ozbiljno govorimo o dekarbonizaciji. Pre svega, moramo istaći fundamentalnu prednost nuklearne energije: to je jedini izvor koji istovremeno nudi stabilnost, pouzdanost i nultu emisiju štetnih gasova. Pod "pouzdan" mislim na potpunu nezavisnost od klimatskih uslova, za razliku od obnovljivih izvora poput sunca i vetra, koji su po prirodi intermitentni.
Evropa je toga i te kako svesna, što vidimo kroz konkretne poteze mnogih zemalja. Italija sada ozbiljno razmatra uvođenje nuklearne energije u svoj energetski miks. U isto vreme, Švedska planira izgradnju prve nove nuklearne elektrane nakon skoro pedeset godina, dok Mađarska aktivno radi na proširenju svojih postojećih kapaciteta. Posebno je značajan primer Poljske, koja se, slično kao i Srbija, u velikoj meri oslanja na ugalj, a sada je započela svoj nuklearni program sa ambicioznim ciljem da prvi reaktor bude operativan do 2033. godine.
Ovi primeri jasno pokazuju da Evropa prepoznaje da bez nuklearne energije ne može postići ni energetsku stabilnost ni klimatske ciljeve. Zato smatram da je nesumnjivo da će budućnost Evrope, u energetskom smislu, svetleti upravo energijom atoma.
*Da li se govorilo o bezbednosnim aspektima i izazovima razvoja nuklearne tehnologije u sadašnjem geopolitičkom trenutku ?
- Apsolutno. Bezbednosni aspekti su uvek centralna tema u nuklearnoj industriji, ali u sadašnjem geopolitičkom trenutku, ta diskusija je dobila potpuno novu dimenziju.
Globalni događaji, počevši od pandemije Kovida, preko specijalne vojne operacije u Ukrajini, pa sve do najnovijih dešavanja na Bliskom istoku, naterali su mnoge zemlje da se duboko zamisle o svojoj energetskoj budućnosti. Glavna tema više nije samo kako proizvesti energiju, već kako obezbediti pouzdan i nezavisan izvor energije. To je postalo primarno strateško pitanje.
Svedoci smo da tradicionalni izvori energije poput uglja, nafte i gasa, na koje smo se oslanjali decenijama, vrlo lako mogu postati nestabilni ili nedostupni usled geopolitičkih potresa. Njihove cene i lanci snabdevanja su podložni velikim fluktuacijama.
U tom kontekstu, nuklearna energija se pozicionira ne samo kao tehnološko, već i kao geostrateško rešenje. Posedovanje nuklearne elektrane jednoj zemlji daje ogroman stepen energetske suverenosti. Jednom kada je postrojenje izgrađeno i gorivo obezbeđeno za više godina unapred, država više nije toliko zavisna od dnevne politike i nestabilnosti na globalnim tržištima fosilnih goriva.
*Kako ocenjujete poziciju Srbije u odnosu na globalne trendove u oblasti nuklearne energije – da li imamo kapacitet da u perspektivi razvijamo takve tehnologije?
- Ukidanje moratorijuma na izgradnju nuklearnih elektrana, koji je bio na snazi od 1989, predstavlja ključni korak koji Srbiju vraća na globalnu nuklearnu mapu. Taj moratorijum je decenijama bio snažna kočnica našem razvoju u ovoj oblasti, i sada je pred nama konačno otvoren put da uhvatimo korak sa svetskim trendovima.
Srbija definitivno ima kapacitet za budući razvoj. Naš najveći resurs su ljudi. Imamo sjajne stručnjake na Institutu za nuklearne nauke "Vinča", kao i na Mašinskom i Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, koji čine jezgro budućeg razvoja. Pored toga, ne smemo zaboraviti ni našu brojnu stručnu dijasporu – inženjere i naučnike koji godinama rade u vodećim svetskim nuklearnim kompanijama i institutima. Njihovo znanje i iskustvo su neprocenjivi. Naravno, razvoj modernih nuklearnih postrojenja zahtevao bi strateško partnerstvo sa nekom od vodećih svetskih kompanija, ali je važno naglasiti da osnova u znanju i kadrovima u Srbiji i te kako postoji.
Što se tiče najzanimljivijeg dela događaja, teško je izdvojiti samo jedan. Ipak, informacija koja pomera granice dosadašnjeg poimanja tehnologije jeste najava Ruske Federacije da u narednih deset godina planira izgradnju prve nuklearne elektrane u svemiru. To možda zvuči kao naučna fantastika, ali jasno pokazuje kojom brzinom se ova industrija razvija i kakve nas inovacije očekuju u budućnosti. Biti svedok takvih najava uživo je zaista inspirativno.
*Kako vidite budućnost nuklearne energije – kao ključni deo energetskog miksa ili kao prelaznu tehnologiju ?
- Često se na stručnim skupovima može čuti fraza da je "nuklearna energija energija budućnosti", ali ja bih dodao da je ona uveliko i energija sadašnjosti. Ne smemo zaboraviti da danas u svetu postoji preko 400 operativnih nuklearnih reaktora koji proizvode oko 10% ukupne svetske električne energije. To je realnost, a ne daleka budućnost.
Gledajući unapred, vidim je isključivo kao ključni i trajni deo energetskog miksa, nikako kao prelaznu tehnologiju. Broj reaktora i udeo u proizvodnji će nesumnjivo rasti, jer se nuklearna tehnologija razvija munjevitom brzinom i postaje sve bezbednija, efikasnija i pristupačnija.
Verujem da neposredna budućnost ove tehnologije leži u malim i mikro modularnim reaktorima. Oni će doneti revoluciju jer omogućavaju decentralizaciju energetskog sistema, čineći ga daleko fleksibilnijim i prilagodljivijim potrebama potrošača.
Naravno, ultimativni cilj kojem čovečanstvo teži jeste fuzioni nuklearni reaktor. To je tehnologija koja bi mogla da obezbedi praktično neograničenu, čistu energiju. Ali put do komercijalne fuzije je još uvek dug. Do tada, fisiona tehnologija, kakvu poznajemo i unapređujemo danas, biće ta koja pokreće svet.
*Kakvi su Vaši utisci sa Svetske atomske nedelje u Moskvi ?
- Moji utisci su izuzetno snažni. Pre svega, važno je istaći da se ne radi o običnoj konferenciji, već o jednom od najznačajnijih globalnih događaja u nuklearnoj industriji. Prošle godine, Svetska atomska nedelja bila je posvećena obeležavanju 80 godina ruske nuklearne industrije, što je privuklo preko 20.000 stručnjaka iz čak 118 zemalja. Sama ta činjenica govori o veličini i važnosti skupa.
Program je bio podeljen na poslovni (biznis) deo i program za mlade. Činjenica da je poslovni program otvorio predsednik Vladimir Putin, dok su na otvaranju programa za mlade govorili Aleksej Lihačev, generalni direktor Rosatoma, i Rafael Grosi, generalni direktor Međunarodne agencije za nuklearnu energiju (IAEA), potvrđuje strateški značaj koji se pridaje ovoj industriji.
Organizacija je bila na zavidnom nivou, ali ono što je na mene ostavilo najjači utisak jeste ogroman broj mladih, talentovanih ljudi koji se školuju i razvijaju u nuklearnoj sferi. Videti tu energiju i posvećenost daje veru u budućnost, jer su upravo ti mladi ljudi nosioci razvoja nuklearne tehnologije.
*Koje su bile ključne teme skupa i koji su trendovi trenutno dominantni u oblasti nuklearne energetike?
Spektar tema je bio izuzetno raznovrstan, što i priliči događaju ovakvog kalibra. Nije se govorilo samo o tehnologiji, već o celokupnom ekosistemu koji je potreban za održivu nuklearnu industriju.
Izdvojio bih tri dominantna pravca o kojima se najviše diskutovalo:
Prvi su, naravno, tehničke sesije posvećene samoj tehnologiji nuklearnih reaktora, produženju životnog veka postojećih elektrana, bezbednosnim protokolima i inovacijama poput malih modularnih reaktora.
Drugi, podjednako važan stub, ticao se kadrova i društva. Mnogo se govorilo o obrazovanju novih generacija stručnjaka, ali i o marketingu i komunikaciji. Postoji jasna svest da je neophodno približiti nuklearnu tehnologiju široj javnosti i argumentovano raditi na formiranju pozitivnog javnog mnjenja, koje je ključno za prihvatanje nuklearne energije.
Treći ključni trend bila je primena nuklearne tehnologije u medicini. Radiofarmaceutika je izuzetno aktuelna tema, kao i razvoj modernih uređaja za proizvodnju ciklotronskih izotopa koji se koriste u dijagnostici i terapiji najtežih bolesti. Ovo pokazuje da doprinos nuklearne tehnologije daleko prevazilazi energetski sektor.
Na kraju, kao nezaobilazan trend koji prožima sve industrije, istakla se primena veštačke inteligencije. Diskusije o integraciji veštačke inteligencije u nuklearni sektor bile su izuzetno aktuelne. Jasno je da industrija teži ka što većoj automatizaciji procesa – od projektovanja i upravljanja elektranama do prediktivnog održavanja, a veštačka inteligencija se vidi kao ključni alat za postizanje veće efikasnosti i bezbednosti.
*Koliko je Rusija kroz Rosatom i ovaj skup pokušala da pokaže svoj globalni uticaj u energetskom sektoru ?
Svetska atomska nedelja nije bila samo stručni skup, već i jasna demonstracija globalnog uticaja i liderstva Rosatoma u nuklearnom sektoru. Međutim, taj uticaj se ne ogleda samo u organizaciji ovakvog događaja, već pre svega u konkretnim projektima koji govore sami za sebe.
Činjenice su neumoljive: Rosatom je bez sumnje globalni lider u ovoj tehnologiji. Trenutno samo na teritoriji Ruske Federacije grade tri nova nuklearna bloka. Ako pogledamo širu, globalnu sliku, njihov portfolio je još impresivniji. U ovom trenutku, Rosatom gradi preko trideset nuklearnih reaktora širom sveta – u zemljama poput Bangladeša, Kine, Egipta, Turske, Slovačke, Indije i Irana.
Dakle, njihov uticaj nije nešto što se "pokušava" pokazati, već je to realnost koja se potvrđuje kroz najveći broj aktivnih međunarodnih projekata u industriji. Ovaj skup je bio prilika da se ta pozicija samo dodatno potvrdi i naglasi pred globalnom stručnom javnošću.
*Da li su na događaju učestvovali i predstavnici iz Srbije ili regiona ?
- Da, i to je izuzetno važna vest. Na skupu su učestvovali zvanični predstavnici Instituta za nuklearne nauke "Vinča", Ministarstva rudarstva i energetike, Ministarstva nauke, tehnološkog razvoja i inovacija Republike Srbije kao i moja malenkost ispred Mašinskog fakulteta u Beogradu.
Prisustvo predstavnika Srbije ima dvostruki značaj. Sa jedne strane, Srbija je time na najvišem nivou pokazala jasnu spremnost da se aktivno uključi u globalne nuklearne tokove i ozbiljno uhvati u koštac sa potencijalnim kapitalnim projektom koji bi osigurao dugoročnu energetsku stabilnost naše zemlje.
Sa druge strane, jednako je važno da naša domaća stručna javnost bude u direktnom kontaktu sa najnovijim dešavanjima, tehnološkim trendovima i inovacijama u ovoj oblasti. To je preduslov za donošenje kvalitetnih odluka i budući razvoj sopstvenih kapaciteta. Učešće na ovakvom događaju je najbolji način za to.