Biznis Privreda
ESG, ugalj i zelene obveznice u fokusu: Šta su poručili regionalni biznis lideri u Beogradu

Radnici iz ESG kompanija ne beže sa posla: "Neodrživo je ignorisati održivost" (FOTO)

Naglašena je potreba za većim ulaganjima u vodnu infrastrukturu zbog klimatskih rizika

Srbija je 2021. godine izdala prvu državnu zelenu obveznicu

Slušaj vest
0:00/ 0:00

Na panelu „Exclusive Fire chat Walking the talk Regional business leaders on ESG reality and future“, održanom u okviru konferencije „ESG Zaokret Od regulative do kulture“ u Beogradu, vodeći ljudi iz bankarstva, industrije i energetike razgovarali su o realnosti ESG standarda u regionu, emitovanju zelenih obveznica i izazovima dekarbonizacije energetskog sektora.

Exclusive Fire chat: Walking the talk: Regional business leaders on ESG reality & future Foto: Una Škandro / Ringier
Exclusive Fire chat: Walking the talk: Regional business leaders on ESG reality & future

Panel je moderirao Vojislav Lazarević, koosnivač WB ESG Foundation i iskusni menadžer i član upravnih odbora, a učestvovali su Gergely Pókos, direktor Green Programme Directorate u OTP Bank Hungary, dr Dragan Lončar sa Ekonomskog fakulteta i Peterhof Consulting, Darko Vuković, potpredsednik za finansije Elixir Grupe, i Nemanja Laković, izvršni direktor kompanije Coal Mine AD Pljevlja.

Blic preporučuje
Exclusive Fire chat: Walking the talk: Regional business leaders on ESG reality & future
Foto: Una Škandro / Ringier
Exclusive Fire chat: Walking the talk: Regional business leaders on ESG reality & future

ESG između regulative i realne ekonomije

Na početku diskusije istaknuto je da je energija i dalje ključni preduslov razvoja privrede i društva, ali da ekonomski napredak više ne može da bude posmatran odvojeno od održivosti. Srbija je 2021. emitovala prvu državnu zelenu obveznicu u vrednosti od milijardu evra, dok je Elixir Grupa u martu ove godine izdala prvu korporativnu zelenu obveznicu u regionu, što su panelisti označili kao važne prekretnice.

Istovremeno, region se suočava sa dodatnim izazovima poput CBAM mehanizma na nivou EU, koji će dodatno opteretiti energente i proizvode sa visokim ugljeničnim otiskom. Kako je podsetio Lazarević, to je već sada ozbiljan trošak za privrede koje još uvek zavise od proizvodnje energije iz uglja.

Dr Dragan Lončar istakao je da percepcija ESG-a među kompanijama još uvek značajno varira u zavisnosti od sektora, veličine i zrelosti firme.

Exclusive Fire chat: Walking the talk: Regional business leaders on ESG reality & future
Foto: Una Škandro / Ringier
Exclusive Fire chat: Walking the talk: Regional business leaders on ESG reality & future

„I dalje dominira pristup da je ESG check lista za tender, banku ili velikog inostranog kupca. Međutim, ozbiljne kompanije sve više shvataju da ESG nije trošak, već nova filozofija poslovanja koja menja odnos prema zaposlenima, dobavljačima, kupcima i celokupnom korporativnom upravljanju“, poručio je Lončar, dodajući da se polako prelazi iz faze „nice to have“ u fazu „must have“.

Zelene obveznice kao poluga za razvoj tržišta kapitala

Elixir Grupa je bila prva kompanija u Srbiji koja je emitovala zelenu korporativnu obveznicu, i to u okviru programa Ministarstva finansija za razvoj domaćeg tržišta kapitala.

„Naš cilj je bio da obveznica bude zelena, da pokažemo da i projekat koji nije solar ili vetropark može da bude kvalifikovan kao zelen. Time smo potvrdili našu ESG strategiju i dobili potvrdu kroz saradnju sa Stereolytixom i podršku Western Balkans fondacije“, istakao je Darko Vuković.

On je dodao da je važno da u finansiranju kompanija postoji nešto više od klasičnih bankarskih kredita:

„Verujem da tržište obveznica, pa i zelenih obveznica, mora da se razvija. Ne možemo čekati kriznu situaciju u bankarskom sektoru da bismo se setili tržišta kapitala. Mi smo prošli ceo proces rejtinga, dubinske analize i ESG procene, jer verujemo da će nam to biti važno u budućem razvoju.“

Vuković je ukazao i na paradoks: premija koju banke nude na „zelene“ projekte i dalje nije adekvatna naporu i troškovima koje kompanije imaju da bi dokazale da su projekti zaista zeleni, što je poruka i bankama i regulatorima da u lancu postoji prostor za dodatno unapređenje.

Ugalj, dekarbonizacija i realnost energetskog sistema

Posebnu pažnju izazvalo je izlaganje Nemanje Lakovića iz kompanije Coal Mine AD Pljevlja, koja zajedno sa termoelektranom Pljevlja stoji u samom centru energetske tranzicije Crne Gore.

„Ako se pitate otkud rudnik uglja na ESG samitu, odgovor je jednostavan – mi smo ti koji će biti najviše pogođeni tranzicijom koju planiramo da završimo“, rekao je Laković.

Prema njegovim rečima, kompleks rudnik uglja – termoelektrana obezbeđuje između 40 i 60 odsto električne energije Crne Gore, a vrednost proizvedene energije u poslednjih pet godina, po tržišnim cenama, iznosila je oko 850 miliona evra.

„Da bismo nadomestili 220 MW koje proizvodi termoelektrana, potrebno je izgraditi više od 1000 MW iz obnovljivih izvora energije. Čak i tada, bez stabilnog izvora, energetski sistem ne može funkcionalno da radi. Zamena termoelektrane ne može biti zasnovana isključivo na obnovljivim izvorima, mora se pronaći drugi stabilan izvor energije“, naglasio je Laković.

Rudnik uglja zapošljava oko 1.300 radnika, termoelektrana oko 250, pa je pravi izazov i pravedna tranzicija tog broja zaposlenih u druge sektore. Kompanija već razvija plan tranzicije i radi na projektima solarne elektrane snage 80 MW i manje hidroelektrane, ali su za realizaciju potrebni značajni kapital i vreme.

Exclusive Fire chat: Walking the talk: Regional business leaders on ESG reality & future
Foto: Una Škandro / Ringier
Exclusive Fire chat: Walking the talk: Regional business leaders on ESG reality & future

Banke između tranzicionih rizika i novih prilika

Gergely Pókos iz OTP Bank Hungary podsetio je da je uloga banaka u tranziciji dvostruka – s jedne strane, finansiraju projekte, a sa druge – moraju pažljivo upravljati rizicima vezanim za „prljave“ izvore energije i visoko emisione sektore.

OTP je aktivna u 11 zemalja, a politika banke je da ima jedinstvenu strategiju na nivou grupe, ali uz jaku lokalnu prilagođenost potrebama tržišta i regulatornom okviru.

„Naš zadatak je da budemo partneri klijentima u tranziciji, ali i da se ne dovedemo u situaciju da budemo poslednji kreditor u okviru biznisa koji nema jasnu strategiju izlaska iz visokougljeničnih aktivnosti“, naveo je Pókos, nagoveštavajući da će komercijalne banke u narednim godinama postepeno prestajati da finansiraju termalnu energiju bez plana tranzicije.

Istovremeno, kada su projekti obnovljivih izvora energije i diverzifikacije dobro pripremljeni, finansiranje nije problem, naprotiv – postoji konkurencija među bankama da budu deo takvih aranžmana.

Klimatski rizici i voda kao sledeća velika tema

Pókos je upozorio i na fizičke rizike klimatskih promena, ističući da je Balkan, prema analizama UN i međunarodnih institucija, jedna od regija u Evropi koja će se najbrže zagrevati.

Evropa se već zagreva brže od globalnog proseka, a region koji obuhvata Srbiju, Mađarsku, Crnu Goru i susedne zemlje posebno je izložen rastu prosečne temperature i poremećajima u poljoprivredi i snabdevanju vodom.

„Ako u narednih pet do deset godina ne povećamo dramatično ulaganja u vodnu infrastrukturu, čuvanje vode u zemljištu, izgradnju i modernizaciju akumulacija, suočićemo se sa ozbiljnim problemima. To neće pogoditi samo poljoprivredu, već i industriju i finansijski sistem“, upozorio je Pókos, dodajući da iskustva zemalja Centralne Azije mogu biti svojevrsno ogledalo budućnosti ukoliko region ne reaguje na vreme.

ESG kao investicija, a ne birokratska obaveza

Dragan Lončar je naglasio da su benefiti ESG pristupa višedimenzionalni – od nižih troškova energije i otpada, preko boljeg izvoza ka EU, do većih valuacija kompanija i boljeg pristupa kapitalu.

Istraživanja pokazuju da kompanije sa boljim ESG skorom imaju i do 10 do 20 odsto više multiplikatore u M&A transakcijama u odnosu na one sa slabim ESG praksama. Lončar je podsetio i na primere investitora koji odustaju od akvizicija zbog lošeg ESG profila, iako je firma „zdrava“ u klasičnom finansijskom smislu.

ESG utiče i na „mekše“ pokazatelje, poput apsentizma:

„Kod kompanija koje imaju razvijenu ESG praksu niži je nivo odsustva radnika sa posla, što je za velike sisteme sa po hiljadu radnika i stopom apsentizma od 15 do 20 odsto ogroman finansijski faktor. Kada se to pretoči u bilans uspeha, postaje jasno da je neodrživo ignorisati ESG“, istakao je Lončar.

Investitori, zelene obveznice i pitanje pravedne tranzicije

Na pitanje moderatora koliko emitovanje zelene obveznice menja percepciju investitora, Darko Vuković je istakao da je interesovanje investicionih banaka i fondova posle emisije značajno poraslo.

„Interesovanje je postojalo i ranije, ali nakon emitovanja obveznice ono je zaista eskaliralo. Saradnja sa Systainalyticsom i Scope rejting agencijom, kao i objave na njihovim kanalima, doveli su do toga da se mnoge investicione banke dodatno zainteresuju i za nas i za region“, rekao je Vuković.

Ipak, Elixir još ne žuri ka izdanju evrobonda ili IPO listiranju na evropskim berzama. „Smatramo da i dalje možemo da se razvijamo uz podršku domaćih banaka. Emisija obveznice nam je poslužila kao pokazna vežba – da prođemo kroz proces rejtinga, due diligence i ESG provere i steknemo znanje koje će nam sutra trebati“, objasnio je Vuković.

Dragan Lončar je dodatno otvorio pitanje merenja ESG uticaja i istakao tri ključna problema: nedostatak pouzdanih podataka u kompanijama, manjak kompetencija i neujednačene standarde. „Veliki proizvodni sistemi često nemaju precizne podatke o potrošnji vode, otpadu ili energiji po pogonu. ESG zahteva specijalizovano znanje, poznavanje EU regulative i tehnika dekarbonizacije, a uz to imamo mnoštvo standarda – GRI, UN SDG i druge – pa se postavlja pitanje po čemu tačno merimo“, rekao je on.

Exclusive Fire chat: Walking the talk: Regional business leaders on ESG reality & future
Foto: Una Škandro / Ringier
Exclusive Fire chat: Walking the talk: Regional business leaders on ESG reality & future

Lončar smatra da je za pravi ESG zaokret neophodno da top menadžment bude „sponzor“ promena i merenja, jer se ESG i dalje često doživljava kao trošak koji se odlaže. „Zelena premija banaka je trenutno niska, ali mnogo veći rizik je za kompanije koje će, zbog lošeg ESG profila, vremenom ostati bez pristupa finansiranju“, ocenio je.

Sa druge strane, Gergely Pókos je naglasio da globalni kapitalni i finansijski tržišni sistemi imaju dovoljno likvidnosti za finansiranje dobrih tranzicionih i zelenih projekata i da je pogrešno verovati da održivost automatski ruši produktivnost. „Ne postoji primer kompanije koja je propala zato što je ‘previše ulagale u održivost’. Troškovi su zanemarljivi u poređenju sa rizicima i prilikama u budućnosti“, poručio je.

Nemanja Laković se delimično usprotivio tom viđenju, ukazujući na dimenziju pravedne tranzicije: „Ako imate dve hiljade ljudi u delatnosti koja će uskoro biti prevaziđena, tranzicija nije samo pitanje profitabilnih projekata. Potrebna je prekvalifikacija, dug proces pronalaženja mesta za te ljude u novim biznisima, a to traži ogromna sredstva. Za sada niko ne želi da uloži u taj deo tranzicije, posebno ne banke, jer to nije profitabilno, a bez toga nema zaista pravedne tranzicije.“

.