Keramičari upozoravaju da se pločice lako prljaju, teško se impregniraju i potrebno ih je stalno premazivati zaštitnim sredstvom
Porcelanske pločice nude sličan izgled po manjoj ceni i bez tolikih problema, što mnogi ističu kao bolju i jeftiniju alternativu
Ako ste poslednjih godina na Pinterestu naišli na raskošne pločice sa upečatljivim šarama i mat završnicom, velika je verovatnoća da su to cementne pločice. Vizuelno su zaista impresivne, posebno u kupatilima i kuhinjama, ali iza njihovog atraktivnog izgleda krije se niz mana o kojima se retko govori.
Mnogi ljudi tokom renoviranja kupatila naiđu na cementne pločice koje izgledaju veoma efektno. Isto se dogodilo i novinarki portala "Apartment Therapy", kojoj ništa nije bilo dovoljno dobro dok jedne večeri na internetu nije naišla na fotografiju kupatila iz snova sa cementnim pločicama koje su joj delovale kao savršen izbor.
Uz pomoć interneta uspela je da pronađe isti model po povoljnoj ceni. Kada je svoju ideju predložila keramičarima, bila je šokirana. Svi su reagovali isto: zabrinutim pogledom i oprezom, kao da joj žele dati do znanja da je na ivici ozbiljne greške. Svi su joj rekli da će ih postaviti ako želi, ali su je upozorili da bi zbog toga mogla zažaliti.
Veća cena postavljanja
Za razliku od keramičkih pločica, koje nakon pečenja na visokim temperaturama najčešće imaju glazirani, nepropusni sloj, cementne pločice se ne peku u peći, već se stvrdnjavaju na sobnoj temperaturi. Njihov gornji obojeni sloj, obično debeo oko tri milimetra, porozan je. Upravo ta poroznost je glavni razlog zbog kojeg zahtevaju mnogo više pažnje.
Keramičar Džejms Tejlor, koji se ovim poslom bavi već 20 godina, kaže da mu nije jasno zašto su uopšte napravili te pločice. "Problemi počinju već kod postavljanja. Dimenzije su im stvarno neujednačene, a to produžava postavljanje jer morate nadoknađivati razliku u veličini. Nisu simetrične ni po obliku ni po formi”, objašnjava.
“Posebno je zahtevno fugovanje. Čak i kada se koriste sredstva za impregnaciju kako bi se sprečili problemi, cementne pločice zbog poroznosti upijaju pigment iz fuge. O, Bože, to je muka. Toliko su porozne da uvuku pigment fuge i teško ga je skinuti”, rekao je Tejlor, dodajući da bi ih postavio ako klijent insistira, ali bi ga pre toga pokušao odgovoriti od te odluke. Osim toga, takav posao bi morao naplatiti znatno više.
Problem nije samo u postavljanju
Cementne pločice ne prave probleme samo tokom ugradnje. Jedan drugi keramičar autorki je rekao da se takve pločice zaprljaju "čim ih pogledate". Ispričao je da je jednom klijentu pod premazivao zaštitnim sredstvom čak pet puta, ali su se mrlje odmah pojavile.
Ni zaštitni premaz nije trajno rešenje. Tejlor smatra da ne postoji sredstvo kojim bi proizvođač mogao cementne pločice dugoročno zaštititi od upijanja. "Mislim da ne postoji ništa što proizvođač može staviti na njih, u smislu zaštitnog premaza, a da to ostane. To je jednostavno veoma zahtevno za održavanje", rekao je.
Prema njegovim rečima, cementne pločice treba stalno iznova premazivati zaštitnim sredstvom. "Morate ih neprestano impregnirati, verovatno jednom mesečno", dodao je.
Kupatilo nije bez rizika
Autorka priznaje da joj je, uprkos upozorenjima, i dalje bilo teško da se pomiri s tim da možda mora odustati od pločica koje su joj se toliko svidele. Pokušala je da pronađe argument u svoju korist pa je majstoru rekla da razume zašto cementne pločice nisu dobar izbor za kuhinju, gde se lako može prosuti sos od paradajza, kafa ili vino, ali da se u kupatilu ipak ne kuva.
Tejlor ju je tada podsetio da ni kupatila nisu bez rizika. U njima se koriste brojni proizvodi za negu koji mogu ostaviti mrlje, a tragove može ostaviti čak i voda koja se zadrži na podu.
Ipak, kada je otišla u prodavnicu pločica, nije mogla da odoli a da barem još jednom ne pogleda cementne pločice. Tokom istraživanja često je nailazila na pojam “patina”, koja se s vremenom razvija na takvim površinama. U prodavnici je posmatrala izložene cementne pločice i o njima razgovarala sa savetnicom za prodaju. I ona ju je, kako piše, zapravo pokušala odgovoriti od kupovine. Štaviše, nije ih htela prodati ni njoj ni bilo kome drugom.
Autorka je tada primetila da gotovo ne vidi razliku između cementnih pločica i porcelanskih pločica izloženih odmah ispod njih. Porcelanske pločice su izgledale veoma slično, iako su bile digitalno štampane i masovno proizvedene, a cena im je bila manja od polovine cene cementnih.
(Izvor: Apartment Therapy)