Kada gradska vreva i ubrzan život na asfaltu počnu da nam oduzimaju ono najdragocenije – vreme provedeno sa porodicom – retki imaju hrabrosti da preseku i krenu ispočetka. Tijana Marić i Nenad Rakić učinili su upravo to. Spakovali su kofere, napustili Beograd i vratili se u rodni Kosjerić kako bi stvorili svoj mali raj i sačuvali porodičnu tradiciju dugu više od jednog veka. Danas njihova "Dedina vodenica 1892" ne melje samo vrhunsko brašno, već je postala i simbol odvažnosti, istrajnosti i uspeha.
Anđela SkorobaćNovinarstvom se bavim od 2024. godine, uporedo sa poslom student sam Fakulteta političkih nauka, smer novinarstvo i komunikologija. Ljubav prema novinarstvu sam razvila još u osnovnoj školi, i još tada znala sam da će ovo biti moj poziv. Prethodno sam radila na rubrici sveta, kao i na informativnoj rubrici, posebno interesovanje imam za geopolitičke teme i svet poznatih, kojima posvećujem pažnju i u slobodno vreme.
Sekcija komentara na ovom tekstu je sada zaključana. Sekcije komentara na svim tekstovima se automatski zaključavaju posle 48 sati od poslednjeg osvežavanja teksta.
NAPUSTILI SU BEOGRAD DA IH ŽIVOT NE BI JEO Tijana i Nenad obnovili dedinu vodenicu staru 134 godine, a njihovo bezglutensko brašno danas hrani Srbiju
Kada gradska vreva i ubrzan život na asfaltu počnu da nam oduzimaju ono najdragocenije – vreme provedeno sa porodicom – retki imaju hrabrosti da preseku i krenu ispočetka. Tijana Marić i Nenad Rakić učinili su upravo to. Spakovali su kofere, napustili Beograd i vratili se u rodni Kosjerić kako bi stvorili svoj mali raj i sačuvali porodičnu tradiciju dugu više od jednog veka. Danas njihova "Dedina vodenica 1892" ne melje samo vrhunsko brašno, već je postala i simbol odvažnosti, istrajnosti i uspeha.
Sekcija komentara na ovom tekstu je sada zaključana. Sekcije komentara na svim tekstovima se automatski zaključavaju posle 48 sati od poslednjeg osvežavanja teksta.