Kada gradska vreva i ubrzan život na asfaltu počnu da nam oduzimaju ono najdragocenije – vreme provedeno sa porodicom – retki imaju hrabrosti da preseku i krenu ispočetka. Tijana Marić i Nenad Rakić učinili su upravo to. Spakovali su kofere, napustili Beograd i vratili se u rodni Kosjerić kako bi stvorili svoj mali raj i sačuvali porodičnu tradiciju dugu više od jednog veka. Danas njihova "Dedina vodenica 1892" ne melje samo vrhunsko brašno, već je postala i simbol odvažnosti, istrajnosti i uspeha.
Anđela SkorobaćNovinarstvom se bavim od 2024. godine, uporedo sa poslom student sam Fakulteta političkih nauka, smer novinarstvo i komunikologija. Ljubav prema novinarstvu sam razvila još u osnovnoj školi, i još tada znala sam da će ovo biti moj poziv. Prethodno sam radila na rubrici sveta, kao i na informativnoj rubrici, posebno interesovanje imam za geopolitičke teme i svet poznatih, kojima posvećujem pažnju i u slobodno vreme.
NAPUSTILI SU BEOGRAD DA IH ŽIVOT NE BI JEO Tijana i Nenad obnovili dedinu vodenicu staru 134 godine, a njihovo bezglutensko brašno danas hrani Srbiju
Kada gradska vreva i ubrzan život na asfaltu počnu da nam oduzimaju ono najdragocenije – vreme provedeno sa porodicom – retki imaju hrabrosti da preseku i krenu ispočetka. Tijana Marić i Nenad Rakić učinili su upravo to. Spakovali su kofere, napustili Beograd i vratili se u rodni Kosjerić kako bi stvorili svoj mali raj i sačuvali porodičnu tradiciju dugu više od jednog veka. Danas njihova "Dedina vodenica 1892" ne melje samo vrhunsko brašno, već je postala i simbol odvažnosti, istrajnosti i uspeha.