NAPUSTILI SU BEOGRAD DA IH ŽIVOT NE BI JEO Tijana i Nenad obnovili dedinu vodenicu staru 134 godine, a njihovo bezglutensko brašno danas hrani Srbiju

  • Tijana Marić i Nenad Rakić napustili su Beograd i vratili se u Kosjerić kako bi sačuvali porodičnu tradiciju i svojoj deci obezbedili mirnije detinjstvo
  • Obnovili su zapuštenu vodenicu iz 1892. godine, zanat učili od Tijaninog dede i danas uspešno vode posao uprkos brojnim izazovima koje im donosi priroda

Kada gradska vreva i ubrzan život na asfaltu počnu da nam oduzimaju ono najdragocenije – vreme provedeno sa porodicom – retki imaju hrabrosti da preseku i krenu ispočetka. Tijana Marić i Nenad Rakić učinili su upravo to. Spakovali su kofere, napustili Beograd i vratili se u rodni Kosjerić kako bi stvorili svoj mali raj i sačuvali porodičnu tradiciju dugu više od jednog veka. Danas njihova "Dedina vodenica 1892" ne melje samo vrhunsko brašno, već je postala i simbol odvažnosti, istrajnosti i uspeha.

Tijana i Nenad
Tijana i Nenad Foto: youtube

Tijana je u Beogradu studirala francuski jezik i radila, dok je Nenad gradio uspešnu odbojkašku karijeru. Međutim, kada su odlučili da zasnuju porodicu, shvatili su da metropola nije mesto u kojem žele da odgajaju decu.

– U Beogradu je postalo tesno... Jednostavno sam želela da budemo malo slobodniji, i nas dvoje i kao porodica, da nas vreme ne guta. Vreme je resurs koji nam je izuzetno važan. Smatrala sam da ćemo, ako se vratimo kući, tamo gde smo rođeni i odrasli, imati mnogo više vremena i za decu i za nas – kaže Tijana.

U Kosjerić su se vratili kada je Tijana bila u drugom stanju, bez jasne predstave čime će se baviti. Vodenica, koja je u njenoj porodici od 1892. godine i o kojoj danas brine peta generacija, u početku im nije bila ni na kraj pameti. Bila je zarasla u gusto rastinje i potpuno zapuštena.

Početak je bio sve samo ne lak. Tijana se seća kako se, dok je bila trudna, odmarala na imanju, dok je Nenad krčio zapušten teren i doslovno morao da je štiti od zmija. Kako kroz smeh pričaju, naučio je da hvata smukove, koji su zakonom zaštićeni, i da ih bezbedno vraća u prirodu, dalje od imanja.

Zanat učili od deke (95)

O mlinarskom zanatu nisu znali gotovo ništa. Vodenica je bila u veoma lošem stanju, a svemu su ih naučili Tijanin deda, koji je nedavno napunio 95 godina, i baka.

– Pojma nismo imali kako se melje brašno... Ovo je bila poluvodenica... Sve je moralo da se priveže, doveže, zaveže... Mnogo toga je trebalo restaurirati. Prvo sam morao da prođem ceo proces učenja – priseća se Nenad.

Nakon što su uz pomoć starih majstora obnovili vodenicu, posao je polako počeo da se razvija. Danas se, međutim, suočavaju sa surovom prirodom. Bujične vode im s vremena na vreme sruše branu, pa su prinuđeni na skupe popravke koje zahtevaju tešku mehanizaciju, dok letnje suše potpuno zaustavljaju rad. Prošle godine zbog suše nisu mogli da melju puna četiri meseca, što im, kao porodici koja živi od ovog posla, teško pada. Ipak, ne odustaju.

Jedina vodenica u Srbiji koja melje isključivo kukuruz

Ono po čemu se Tijana i Nenad izdvajaju na tržištu jeste odluka da u svojoj vodenici melju isključivo kukuruz. Brend su izgradili na staroj, autohtonoj sorti belog kukuruza – osmaku, čije su seme dobili od Tijaninog dede, ali i na neobičnom crvenom kukuruzu koji uzgajaju na svojim njivama.

– Mi smo jedina vodenica u Srbiji koja melje isključivo kukuruz... U našu vodenicu ne ulazi nijedna druga sirovina. Naša brašna ne sadrže gluten niti alergene koji potiču od drugih žitarica, jer kukuruz prirodno ne sadrži gluten, a kod nas nema ni kontaminacije drugim sirovinama – kaže Nenad.

Ova odluka pokazala se kao pravo rešenje za ljude koji boluju od celijakije ili imaju izraženu intoleranciju na gluten, jer njihovo brašno ni u jednom trenutku ne dolazi u dodir sa pšenicom ili drugim žitaricama. Kako kažu, upravo im je zahvalnost tih ljudi najveća satisfakcija i potvrda da rade pravu stvar.

Tijana i Nenad danas uspešno usklađuju posao i roditeljstvo. Imaju petogodišnjeg sina i bebu od sedam meseci. Dok je Nenad zadužen za mlevenje i sve fizičke poslove u vodenici, Tijana vodi prodaju i društvene mreže, gde kroz iskrene priče i prelepe kadrove vodenice privlači hiljade pratilaca. Njihovo brašno danas stiže širom Srbije – od Beograda i Novog Sada, preko Čačka, Valjeva, Užica, Požege, Arilja i Ivanjice, pa sve do njihovog Kosjerića.

Recept Tijanine bake za pravu srpsku proju

Tijana s ponosom ističe da pravu, tradicionalnu proju priprema isključivo po starinskom receptu koji se u njenoj porodici prenosi s kolena na koleno, od bake i majke.

Ono što ovu proju čini posebnom jeste njena jednostavnost. U njoj nema modernih dodataka, mleka, sira ni praška za pecivo – tajna je u vrhunskom, sveže samlevenom kukuruznom brašnu mlevenom na kamenu.

Sastojci:

  • Kukuruzno (projno) brašno (od belog osmaka ili crvenog kukuruza)
  • Malo kisele vode
  • Malo masti

Priprema:

Zamesite jednostavno testo od kukuruznog brašna, kisele vode i masti.

Smesu sipajte u podmazanu tepsiju ili kalupe za mini-proje, kako to Tijana ponekad radi.

Pecite u dobro zagrejanoj rerni oko 30 minuta, dok proja ne dobije zlatnožutu koricu.

Savet plus: Tijana kaže da postoji i modernija verzija u koju se mogu dodati različite semenke i maslinovo ulje, ali ako želite autentičan ukus tradicionalne proje, držite se ova tri osnovna sastojka.

Pridružite se

Saznajte sve o najvažnijim vestima i događajima, pridružite se našoj Viber i WhatsApp zajednici, prijavite na newsletter, ili čitajte na Google News.

Žena.rs
Žena.rs
Google News