Kada je 10. aprila 1912. godine na stotine ljudi ponosno koračalo ka palubama Titanika, niko od njih nije mogao ni da nasluti da luksuzni i navodno nepotopivi brod zapravo plovi pravo u večnost. Dok su im uplakani rođaci mahali sa doka u luci, verovali su da je to samo privremeni rastanak pre nego što započnu svoj novi život preko okeana. Ipak, sudbina je imala znatno suroviji plan, a jedna neverovatna i duboko potresna priča o ljubavi, nadi i poslednjem pozdravu preživele je u boci, koju je okean decenijama čuvao kao svedočanstvo o poslednjim trenucima jednog mladog čoveka.
Sekcija komentara na ovom tekstu je sada zaključana. Sekcije komentara na svim tekstovima se automatski zaključavaju posle 48 sati od poslednjeg osvežavanja teksta.
Imao je samo 19 godina kada je TITANIK KRENUO DA TONE, napisao je OPROŠTAJNO PISMO, ubacio ga u flašu i bacio u vodu: Nikada ga više nisu videli, a kada je njegova majka pročitala poruku - SRCE JOJ JE PUKLO
Kada je 10. aprila 1912. godine na stotine ljudi ponosno koračalo ka palubama Titanika, niko od njih nije mogao ni da nasluti da luksuzni i navodno nepotopivi brod zapravo plovi pravo u večnost. Dok su im uplakani rođaci mahali sa doka u luci, verovali su da je to samo privremeni rastanak pre nego što započnu svoj novi život preko okeana. Ipak, sudbina je imala znatno suroviji plan, a jedna neverovatna i duboko potresna priča o ljubavi, nadi i poslednjem pozdravu preživele je u boci, koju je okean decenijama čuvao kao svedočanstvo o poslednjim trenucima jednog mladog čoveka.
Sekcija komentara na ovom tekstu je sada zaključana. Sekcije komentara na svim tekstovima se automatski zaključavaju posle 48 sati od poslednjeg osvežavanja teksta.