Ove karakteristike NASLEĐUJEMO OD OČEVA, ali tek kad odrastemo: Njihova genetika POBEĐUJE tamo gde se NAJMANJE NADAMO
- Roditelji često diskutuju da li dete liči na oca ili majku, a taj utisak se menja tokom vremena
- Lice deteta menja svoje proporcije kako raste, otkrivajući karakteristike koje podsećaju na roditelje
Kad se beba rodi, mnogi procenjuju da li više liči na oca ili na majku. Tokom odrastanja dečje crte lica se menjaju, pa se neretko događa da jednog dana dete više liči na oca, a drugog dana na majku. Ovaj period je prolazan, baš kao i procena na koga dete liči. Jer, kad ostarimo, uglavnom počinjemo da ličimo na naše očeve, a evo gde genetika odnosi pobedu u njihovu korist.
Naime, mnoge fizičke osobine koje ima naš otac prisutne su od rođenja, ali genetika ostaje skrivena dok telo ne završi svoj razvoj. Dečje lice se s godinama menja: meke crte polako nestaju, lice se izdužuje, a proporcije postaju preciznije. Ova promena nije slučajna. Kako dečje crte blede, a lice dobija svoj konačan oblik, fizičke karakteristike koje su ceo život bile prisutne, ali skrivene, konačno dolaze do izražaja. Zato sličnost deteta s ocem često postaje vidljiva tek kasnije, kad je najmanje očekujemo i, verovatno, gde najmanje očekujemo.
Nos se razvija sporije od većine drugih crta lica i njegov konačan oblik često se formira tek u ranim dvadesetim godinama. Veličina, širina i profil nosa postaju prvi detalji koje drugi primete i komentarišu: "Isti si otac". U detinjstvu je nos mekan, a u odrasloj dobi postaje centralna tačka lica i tada najjasnije otkriva genetsko nasleđe.
Fizički razvoj se nastavlja i nakon adolescencije. Konačna visina, širina ramena i telesna građa oblikuju se postepeno, često do ranih dvadesetih. Tek tada mnogi primećuju koliko njihovo telo liči na očevo, ne samo u centimetrima, već i u držanju i raspodeli mišića.
Kosa je još jedna karakteristika koja se menja tokom života i često prati očev obrazac. Gustina, tekstura i linija rasta mogu se značajno promeniti tokom odrastanja. Povlačenje linije kose, proređivanje ili, s druge strane, zadržavanje guste kose dešavaju se postepeno, pa sličnost sa ocem postaje vidljiva tek kako vreme prolazi, a mi bivamo stariji.
Konačno, sličnost sa ocem ne ogleda se uvek u očiglednim crtama. Ona se skriva u pogledu, borama oko očiju, načinu smejanja ili mrštenja. Kako lice sazreva, pojavljuju se isti izrazi lica kakve ima naš otac i upravo oni često deluju ubedljivije od bilo koje pojedinačne crte, prenosi vecernji.hr.
Saznajte sve o najvažnijim vestima i događajima, pridružite se našoj Viber i WhatsApp zajednici, prijavite na newsletter, ili čitajte na Google News.