Kako sam iz Beograda stigla na ostrvo prokletih - gde su godinama bila najstrože zabranjena ogledala
Skačem s broda na vreo pesak. Tačno je pola dva i vrućina mi se kao nokat useca u oči. Zemlja je žuta i spaljena i puzi tako jalova sve do ogromnih zidova napuštene tvrđave. Iza nas je najskuplje parče mora u Grčkoj koje nećete videti u ponudama srpskih agencija. Ispred nas je "ostrvo živih mrtvaca." Kao gonjene životinje okrećemo leđa zalivu Elunda u kojem Bil Gejts i arapski šejkovi parkiraju svoje jahte i krećemo dublje u ostrvo čije ime ribari i dalje tiho izgovaraju. Za njihove dede ono je značilo sigurnu smrt.
Sekcija komentara na ovom tekstu je sada zaključana. Sekcije komentara na svim tekstovima se automatski zaključavaju posle 48 sati od poslednjeg osvežavanja teksta.