Ivica se pčelarstvom bavi preko 50 godina iz ljubavi prema prirodi, a ne zbog zarade
Primetio je brojne promene u ponašanju pčela, kvalitetu meda i stanju u prirodi, koje povezuje sa ljudskim uticajem i zagađenjem
Ivica se pčelarstvom bavi gotovo ceo život. Počeo je iz ljubavi prema prirodi, a ne zbog zarade, i tako ostao veran pčelama punih 50 godina! Tokom tih pet decenija video je brojne promene – od ponašanja pčela, kvaliteta meda, pa do stanja u prirodi koja ih okružuje.
Kaže da ljudi danas često romantizuju pčelarstvo, naročito na društvenim mrežama, gde se predstavlja kao lak posao od kojeg može lepo da se zaradi. Ipak, njegovo iskustvo je drugačije.
"Čovek kao pčelar nema od toga mnogo koristi. Na društvenim mrežama se to reklamira kao da ima finansijske koristi, ali nije baš tako. Više je do zadovoljstva", rekao je Ivica.
Pčele zahtevaju stalnu brigu
Godinama je držao desetak do dvanaest košnica. Više od toga, kaže, nije mogao jer je radio i imao druge obaveze. Pčele, naglašava, zahtevaju stalnu brigu. Otkako je u penziji, sve više radi sopstvenim rukama.
Sam je pravio košnice, ali i skloništa za njih. Govoreći o promenama koje je primetio kroz decenije, prvo pominje ponašanje pčela. Nekada su, kaže, med unosile i slagale u okvire mnogo pravilnije.
"Ranije su znale da nose med od istoka ka zapadu i popunjavaju okvire redom. Sada ih popunjavaju bez nekog posebnog reda", kaže Ivica i smatra da je deo promena povezan sa sve većim mešanjem čoveka u prirodne procese, posebno kroz uzgoj matica i veštačko upravljanje pčelinjim zajednicama.
Pčele su važne i onima koji nemaju košnice
Matica je, objašnjava, centar svake košnice. Ona je kraljica pčelinjeg društva, ali na neki način i njegov zarobljenik. Od nje zavisi snaga zajednice jer polaže jaja i održava život u košnici.
"Ako se pčelama ne sviđa, one je likvidiraju", kaže Ivica o, kako navodi, gotovo političkom uređenju unutar košnice.
Iako se pčelarstvom bavi iz hobija, ističe da korist od pčela nemaju samo pčelari. Često još veću korist imaju komšije i ljudi koji uzgajaju voće i povrće. Pčele su naime, ključne za oprašivanje, a bez njih bi priroda izgledala potpuno drugačije. Upravo zato smatra da ljudi često zaboravljaju koliko su važne.
Priroda se promenila
Ivica za Dnevno.hr navodi i primer Kine, gde su u pojedinim područjima ljudi morali da preuzmu posao koji su nekada obavljali insekti.
"U Kini postoji nedostatak pčela, pa ljudi moraju sami da oprašuju cvet po cvet", kaže.
Na pitanje da li se kvalitet meda promenio u odnosu na vreme kada je počinjao da se bavi pčelarstvom, odgovara bez razmišljanja: "Jeste, naravno."
Objašnjava da je priroda danas drugačija nego ranije. Tamo gde je nekada bilo više ravnoteže, danas ima više korova, nametnika i zagađenja.
Jedan od najvećih problema - varoa
"Teško je danas pronaći biljni i životinjski svet u prirodnoj ravnoteži. Mnogo je zagađenja."
Kao jedan od najvećih problema navodi varou, parazita koji napada pčele i koji je, prema njegovim rečima, stigao iz Japana sedamdesetih godina prošlog veka. Tu su i stršljeni, ose i pčelarice.
"Toga je ranije bilo mnogo manje. Jedna takva ptica može da uhvati i ugrozi do 200 pčela."
Košnica kao uređena država
Smatra da pčelama dodatno štete pesticidi, ali i promene u životnoj sredini koje remete njihovo kretanje i ponašanje.
"Ugrožene su pesticidima i predajnicima. To im remeti kretanje i čini ih bolesnim. Za njih je to stres... Pčela je složen organizam, nikada ih ne možete do kraja istražiti", dodaje Ivica, koji se godinama usavršava i proučava pčele.
Posle pola veka provedenog uz košnice, i dalje o njima govori s velikim poštovanjem. Posebno ga fascinira činjenica da ishrana može da utiče na to kakva će se jedinka razviti.
U košnici postoje tri osnovne vrste pčela: matica, radilice i trutovi. Za njega je košnica složen sistem u kojem svaka jedinka ima svoju ulogu. Iako spolja deluje kao haotično mnoštvo insekata, unutar zajednice postoji precizno organizovan sistem.
"Pčela leti i do 10 kilometara od košnice"
Govoreći o dometu leta pčela, Ivica kaže:
"U literaturi se često navodi da pčela leti u radijusu do šest kilometara od košnice. Međutim, kroz sopstvena zapažanja došao sam do drugačijeg zaključka. Neslužbeno mogu da kažem da sam se uverio da pčela leti i do 10 kilometara od košnice."
U jednom danu dobio 50 uboda
Pčelarstvo zahteva godine posmatranja, strpljenja i prihvatanja činjenice da pčele ne rade uvek ono što čovek očekuje. A kada pčele najčešće ubadaju?
"Najčešće će ubosti kada je oblačno, kada nemaju posla, a mogu biti i prirodno agresivne. Razlikuje se od košnice do košnice."
Dodaje da pčele treba "zaposliti". Kada nemaju šta da rade ili kada pčelar dira med, postaju nervoznije. Posebno su osetljive nakon vrcanja meda.
"Tada im se nekoliko dana ne treba previše približavati."
Na pitanje koliko ga je pčela najviše ubolo tokom jednog dana, odgovara kroz osmeh:
"Pedeset. Bilo bi ih i više da nisam skočio u obližnju reku."
Pčelinji otrov je najskuplji proizvod pčele
Ipak, upozorava da ubod pčele za neke ljude može biti veoma opasan. Kod osoba koje su alergične može izazvati ozbiljne reakcije, pa čak i smrtni ishod. S druge strane, kaže da se pčelinji otrov koristi u različite svrhe i da je čitao o njegovoj povezanosti sa jačanjem imuniteta i ublažavanjem pojedinih tegoba.
"Ali s tim treba biti veoma oprezan. Pčelinji otrov je zapravo najskuplji pčelinji proizvod."
Pored otrova i meda, od pčela se dobijaju i propolis, polen, matični mleč i vosak. Svaki od tih proizvoda ima svoju vrednost, ali med je i dalje ono po čemu većina ljudi prepoznaje pčelarstvo.
Cena meda, kaže, može da bude varljiva jer zavisi od biljke, kvaliteta i porekla. Među medovima koje posebno ceni izdvaja žalfiju, livadski med i med od drače.
Iako zna koliko je pčelarstvo zahtevno, nikada ga nije posmatrao isključivo kroz novac. Zato i danas, posle 50 godina, pčele za Ivicu nisu posao, već životna navika, mir i veza sa prirodom.
"Sve ovo radim iz hobija, a ne iz materijalnog interesa", zaključio je Ivica
(Dnevno.hr)