Život u iseljeništvu često donosi materijalnu sigurnost, ali i emotivnu prazninu i udaljenost od porodice
Ispovest je pokrenula raspravu među iseljenicima o balansiranju između finansijske stabilnosti i emotivne cene napuštanja domovine
Život u iseljeništvu često se lomi između materijalnog blagostanja i emocionalne praznine, a jedna objava na Fejsbuk stranici "Balkanci u Nemačkoj" postala je ogledalo te unutrašnje borbe. Hrvatica koja godinama živi u Nemačkoj podelila je svoju emotivnu ispovest o tome kako su joj, kako kaže, "skupi stan i stabilan život" doneli sigurnost, ali i udaljili je od porodice i dragih ljudi u domovini.
U objavi navodi da sedi u svom urednom stanu u Štutgartu i da je tek vest o smrti stare komšinice iz rodnog kraja pokrenula lavinu emocija i sećanja. Kako kaže, nije stigla ni da se oprosti ni da zahvali ljudima koji su je čuvali dok je bila dete, jer je uvek žurila nazad ka "boljoj budućnosti".
Emotivna ispovest o gubicima i propuštenom vremenu
Autorka poruke opisuje da joj je Nemačka dala materijalnu sigurnost, ali i oduzela vreme sa porodicom. Ističe da su joj roditelji i bližnji sve stariji, a svaki odlazak i rastanak sve teži, uz strah da bi neki mogao biti i poslednji.
Navodi i da se, uprkos "uspešnom životu" u inostranstvu, često oseća prazno, jer joj nedostaju mirisi, zvuci i svakodnevica iz rodnog mesta, kao i osećaj pripadnosti koji, kako kaže, ne može da se kupi.
Rasprava među iseljenicima
Objava je izazvala brojne reakcije u dijaspori - od snažnog razumevanja i empatije do oštrih kritika. Jedni su poručili da je reč o iskrenoj i bolnoj istini koju mnogi iseljenici osećaju, dok drugi smatraju da je u pitanju lični izbor i da nostalgija ne bi trebalo da se pretvara u žaljenje.
Pojedini komentatori su isticali da život u inostranstvu donosi i prednosti poput finansijske stabilnosti i boljeg standarda, dok su drugi naglašavali da nijedan materijalni uspeh ne može da nadoknadi izgubljeno vreme sa porodicom.
"Sve ima svoju cenu"
U raspravi su se javili i iseljenici koji dele slična osećanja, navodeći da je život daleko od doma uvek kompromis između sigurnosti i emotivne praznine. Drugi su, pak, poručili da svako bira svoj put i da se odluka o odlasku ne može naknadno dovoditi u pitanje.
Ispovest je, međutim, otvorila širu temu o životu u dijaspori i ceni koju mnogi plaćaju u potrazi za boljim životom, ali i o tome koliko se lako izgube oni najbliži trenuci koji se, kako mnogi ističu, ne mogu nadoknaditi.
(Blic/dnevno.hr)
