Knjiga „Kralj Petar I van otadžbine 1915–1919” opisuje teške godine izgnanstva kralja Petra I tokom Prvog svetskog rata.
Autor knjige je Ilija N. Đukanović, prijatelj i savetnik kralja, a delo je prvi put objavljeno 1922. godine, sada dostupno u novom izdanju.
Od najranije mladosti želeo je da postane prvi vladar moderne Srbije koji će služiti narodu. Nakon Majskog prevrata, Narodna skupština je jednoglasno izglasala da on postane kralj Srbije. Knjiga koju je upravo objavio "Prometej" predstavlja poslednji i najvažniji deo slagalice posvećene njegovom životu i delu i govori o teškim trenucima koje je proveo u izgnanstvu.
Reč je o kralju Petru I i naslovu „Kralj Petar I van otadžbine 1915–1919".
Ovo delo posebnim čini i činjenica da ga je napisao Ilija N. Đukanović, pisac, državni savetnik i prijatelj kralja Petra. Prvi put je objavljeno 1922. godine, neposredno nakon perioda kojim se knjiga bavi. Nakon više od 100 godina, sada je objavljeno novo izdanje.
U predgovoru koji je takođe napisao Milan Bogojević, predstavljen je put kralja Petra od rođenja, pa sve do 1915. godine, čime je postignuta celovitost prikaza kraljevog života. Sada ćete u jednom delu pronaći beleške o njegovoj mladosti, periodu izgnanstva i ratnim pohodima u kojima je učestvovao.
U predgovoru Milan Bogojević između ostalog navodi:
Ova knjiga donosi svet podataka koji ni u najobimnijim studijama o kralju Petru I nisu bili zabeleženi.
Dani golgote
Sa zadivljujućom preciznošću opisani su dani golgote, napori starog kralja da izdrži fizička i duhovna iskušenja, odnos sa saveznicima – naročito sa Italijanima – kao i rastući zdravstveni problemi koji će ga od 1916. godine prati sve do smrti.
Upravo tu, u tim trenucima početka Albanske golgote, započinje i kazivanje Ilije Đukanovića u knjizi "Kralj Petar I van otadžbine 1915–1918"
Dalje Bogojević podseća na osnovne podatke o mladom Petru.
"Petar Karađorđević rođen je 11. jula 1844. godine u Beogradu, u doba kada se Srbija još uvek borila da izgradi svoju državnost, a uspomene na Prvi ustanak – delo njegovog dede Karađorđa – bile žive, bolne i obavezujuće. Od prvog trenutka života nosio je težak pečat dinastije koja je plaćala cenu slobode: progonstva, dvorskih intriga, preranih gubitaka i neprestane političke napetosti. Njegov otac, knez Aleksandar Karađorđević, vladao je u razdoblju unutrašnje modernizacije i spoljašnjih iskušenja.
Nestašluci iz dečačkih dana
Majka, kneginja Persida, izdanak čuvene i cenjene dinastije Nenadović, bila je stub porodične discipline i vaspitanja. Upravo će od nje Petar naslediti svoj unutrašnji kodeks – ličnu pravičnost, skromnost i osećaj da je čast obaveza, a ne ukras.
Rođen je kao peto dete od ukupno deset koliko će se izroditi u ovom braku; bio je treći sin, nažalost do svoje treće godine preminuće mu dva brata: Aleksije i Svetozar. Tako će Petar postati pretendent na tron; možda ovde već vidite moju grešku jer ga ne nazivam prestolonaslednikom, međutim njegov otac knez Aleksandar nije dobio naslednu titulu već je bio knez postavljen ukazom Porte.
Mladi Petar odrastao je u Srbiji koja je još tražila svoj put, u zemlji koju su oblikovali sukobi ustavobranitelja i kneževske vlasti, političke borbe i sukobi velikih sila.
Tokom dečačkih dana ostalo je mnogo zapisa da je pravio razne nestašluke na dvoru svoga oca. Znao je da pomeša gostima obuću, da im pomeša ili posakriva sadržaje torbi i da im se plazi. To je jednom prilikom bio signal Iliji Garašaninu da je došlo vreme da se mladi knežević počne školovati. Petar u tom trenutku ima već osam godina.
U izgnanstvu 45 godina
Osnovnu školu, koja je tada trajala tri godine, Petar je uz pomoć vaspitača, dr Vilema Gablera, završio za dve godine, porodica je razmišljala da dalje školovanje nastavi u inostranstvu, ali ipak upisuje Gimnaziju u Beogradu, 1854. godine. Nakon dve godine knežević Petar dobija novog vaspitača, Ljudevita Podgorskog, koji će ostaviti možda i najveći uticaj na njega. Nakon završena četiri razreda Gimnazije knežević Petar je zajedno sa mlađim bratom Andrijom i vaspitačem Podgorskim školovanje nastavio u Ženevi, u zavodu VenelOlivije.
Tu je Petar rano osetio težinu političke sudbine Karađorđevića: 1858. godine njegova porodica pada s vlasti, a Srbija poziva nazad Obrenoviće. Tako, kao dečak od četrnaest godina, Petar počinje svoje prvo izgnanstvo koje će trajati čak četrdeset i pet godina...