TBF
Novi album splitskog benda TBF - na koji su mi svojevremeno prvi put skrenuli pažnju vrlo dragi zagrebački prijatelji - „Pistaccio Metallic“ (Dallas) počinje baražom udaraljki i ilustrativnim dijalogom Ivice Vidovića i Karla Bulića, apsolutno fantastičnih glumaca iz „Malog mista“. Već sam izbor Vidovićevog Servantesa za uvod pesme čiji je naziv „Tragični junak“ svedoči o načinu razmišljanja koji, taman da o TBF ne znate savršeno ništa, zaslužuje pažnju. Ono što sledi potvrda je klasičnog (mada, sudeći po rezultatima, ne previše poznatog, a još manje shvaćenog) rep obrasca da, ako se već repuje, treba repovati ritmom vlastitog jezika (ili dijalekta), umesto ritma njujorškog crnačkog slenga. TBF je nesumnjivo - svesno, ili instinktivno, potpuno je svejedno - ušao u suštinu te važne mudrosti i zato je njihova muzika (i kad pričaju i kad pevaju) tako efektna i asocijativno koloritna.