Jednom, odavno, posmatrala sam neobičnu scenu. U parku u centru grada, tik pored trotoara, kojim su žurno prolazile sandale, patike i dečija kolica, a kolovozom tutnjali automobili, u sred bela dana, upeklo je bilo sunce, jedna žena, savijena do zemlje, tražila je nešto u travi, tako predano i koncentrisano. Blago je rukom prelazila po travi, kao da je mazi, a zatim bi se premestila koji korak dalje, uopšte se ne obazirući na vrevu grada i razigrane pse koju su jurcali oko nje.
Sekcija komentara na ovom tekstu je sada zaključana. Sekcije komentara na svim tekstovima se automatski zaključavaju posle 48 sati od poslednjeg osvežavanja teksta.
Mirjana Bobić piše za "Ženu": Kad vidite neku žensku osobu koja čuči u travi u parku, možda sam to ja
Jednom, odavno, posmatrala sam neobičnu scenu. U parku u centru grada, tik pored trotoara, kojim su žurno prolazile sandale, patike i dečija kolica, a kolovozom tutnjali automobili, u sred bela dana, upeklo je bilo sunce, jedna žena, savijena do zemlje, tražila je nešto u travi, tako predano i koncentrisano. Blago je rukom prelazila po travi, kao da je mazi, a zatim bi se premestila koji korak dalje, uopšte se ne obazirući na vrevu grada i razigrane pse koju su jurcali oko nje.
Sekcija komentara na ovom tekstu je sada zaključana. Sekcije komentara na svim tekstovima se automatski zaključavaju posle 48 sati od poslednjeg osvežavanja teksta.