Sutra je VELIKI PETAK, NAJTUŽNIJI DAN u hrišćanskom svetu: Vernici provode vreme u STROGOM POSTU, TIŠINI I MOLITVI, zvona ne zvone, a jedna stvar NIKAKO NIJE PRIKLADNA
- Veliki petak je najtužniji dan u hrišćanstvu, dan kada se s poštovanjem sećamo žrtve koju je Isus podneo za spas čovečanstva
- U crkvama se ne oglašavaju zvona, nema služenja, a vernici provode vreme u strogom postu i molitvama
Veliki petak je najtužniji dan u hrišćanskom svetu. Praznik bez slavlja i veselja, obeležen tišinom, molitvama i poštovanjem, dan kada u vernicima oživljava Hristovo stradanje i žrtvovanje za spas ljudskog roda. "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj", izustio je Sin Božiji na krstu, pre nego što je njegovim ovozemaljskim mukama došao kraj.
Na Veliki petak, najtužniji hrišćanski praznik, ne peva se i ne veseli. Nema jutrenja i bogosluženja, ne oglašavaju se crkvena zvona, a mnogi vernici ovaj dan provode u strogom postu, tugujući za Isusom koji je razapet na Golgoti, podnoseći žrtvu za ljudske grehove.
"Evo čoveka!", uzviknuo je Pontije Pilat pokazujući okupljenom narodu Hrista, krvavog od bičevanja i trnovim vencem krunisanog. Dok je masa likovala, rimski prefekt je ovim postupkom hteo da dokaže kako je Isus samo ranjiv, običan čovek. Naredivši da ga razapnu, ceremonijalno je oprao ruke pravdajući sebe od odgovornosti, ni ne sluteći koliko će taj čin promeniti tok istorije čovečanstva. A tužnom događaju prethodili su poslednja večera sa apostolima i hapšenje u Getsimanskom vrtu.
Putem bola do Golgote i okončanja muka
"Isus Hrist je sa svojim učenicima prošao dolinu Kedron i uputio se ka Maslinskoj gori. Već je prošla ponoć i mesec je bio pun. Kad su stigli u Getsimanski vrt, rekao im je: "Ostanite ovde i čekajte me". Onda je otišao malo dalje i spustio se na kolena. Obuzet žalošću, u molitvi je rekao Gospodu: "Neka bude onako kako ti želiš". Kad se vratio kod učenika, zatekao ih je kako spavaju. Probudio ih je: "Ustanite! Došao je čas da budem predat svojim neprijateljima".
Ubrzo je stigao Juda sa gomilom ljudi naoružanih mačevima i motkama. Znao je gde bi Isus mogao da bude jer su često zajedno dolazili u vrt. Prišao mu je i rekao: "Zdravo, Učitelju", i poljubio ga. Na to mu je Isus odgovorio: "Judo, zar me poljupcem izdaješ?". A onda su ga odveli. Mučili su ga i bičevali.
Pontije Pilat nije verovao da je Isus "car judejski" i to je ono što je Hrista u njegovim očima činilo nevinim. Ali, ista stvar je Hrista činila krivim u očima naroda. U Jevanđeljima je snažno naglašeno da je Pilat na sve načine pokušavao da izbegne izvršenje smrtne kazne. Na sve, osim jednog, najjednostavnijeg i najprirodnijeg – da ga proglasi nevinim i da ga oslobodi.
Prethodno je okupljenim Jevrejima ponudio da pusti na slobodu jednog zatvorenika, kao što je to bio običaj pred Pashu, ali narod je izabrao razbojnika Varavu, dok je za Hrista povikao u glas: "Raspni ga! Raspni ga!". Vojnici su ga mučili, vukli, šibali i rugali mu se, stavivši mu na glavu trnov venac, a na pleća teški krst na kome će biti razapet i s kojim je krenuo na Golgotu putem koji i danas, dve hiljade godina kasnije, nosi naziv Ulica bola.
"Bože, oprosti im, ne znaju šta čine"
Na brdu su postavili tri krsta, za Hrista i dvojicu razbojnika. Isus je bio u sredini. I posle svih pretrpljenih muka i poniženja, molio je svog Oca nebeskog da oprosti ljudima, jer ne znaju šta čine.
Iznad glave su mu stavili tablicu sa natpisom: "Isus Nazarećanin, car judejski". Tužnom prizoru svedočili su Bogorodica, apostol Jovan, Marija Magdalena i Salomija, majka sinova Zavedejevih. "Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?", uzviknuo je Isus na krstu preuzimajući na sebe grehe čovečanstva, u trenutku koji se tumači kao najveća ljudska patnja.
Kad je, oko tri sata po podne, svoj duh predao Gospodu, sva priroda pobunila se protiv nepravde i zločina: pomračilo se sunce, pootvarali su se grobovi, zatreslo se tlo, stene popucale... Nad zemljom se nadvila apokaliptična tama. Tako su se obistinile Hristove reči da će "i mrtvo kamenje svedočiti živoga Boga".
Nema i skamenjena od bola, Devica Marija gledala je beživotno telo svog i Božjeg sina. Pošto su mu kopljem probili rebra da bi se uverili da je mrtav, vojnici su po Pilatovoj naredbi dopustili Josifu iz Arimateje, Nikodimu i ostalim Isusovim prijateljima da skinu telo s krsta, pomažu ga mirisima, obaviju platnom i polože u grob izdubljen u steni, na čiji su otvor navalili ogroman kamen.
Običaji na Veliki petak
Svake godine na Veliki petak oživljava u nama najtužniji trenutak u hrišćanstvu. Veličanstvena tišina ovog dana najavljuje već izvojevanu pobedu u kosmičkoj bitki Bogočoveka protiv sila tame. Satana je halapljivo progutao mamac koji će uništiti njegovu vlast - Jagnje Božije.
"Zlim ljudima ništa nije tako mrsko i odvratno kao dobar čovek. A ukoliko pred sobom imaju čoveka bez ikakvog greha, onda postaju gori od zveri, jer životinja ubija i komada plen samo da utoli glad, a čovek to radi iz najnižih pobuda, da bi uživao u tuđim mukama." (Srpska pravoslavna crkva)
Na dan je Spasitelj predao duh svom Ocu, u pravoslavnim hramovima se iznosi plaštanica, simbol platna kojim je obavijen pre nego što je položen u grob. Postavlja se ispred oltara, na posebno ukrašen odar. Vernici joj prilaze s najdubljim poštovanjem i celivaju je.
Na Veliki petak ne rade se fizički poslovi u polju, niti u kući (pranje, šivenje), jer je dan posvećen tugovanju. Strogo se posti (hrana se sprema na vodi), zato što sve misli i molitve treba da budu upućene Gospodu i podsećanju na trenutak kada je sebe prineo na žrtvu, iz ljubavi prema svima nama.
Saznajte sve o najvažnijim vestima i događajima, pridružite se našoj Viber i WhatsApp zajednici, prijavite na newsletter, ili čitajte na Google News.