Bojana Maljević snimila BRUTALNU SCENU SILOVANJA sa Nebojšom Glogovcem, posle 30 godina OTKRILA POTRESNE DETALJE: "Reci iskreno, hoće te to boleti?"
- Bojana Maljević i Nebojša Glogovac igrali su u filmu "Do koske", snimljenom pre tri decenije
- Popularna glumica pristeila se jednog emotivnog momenta pre scene u kojoj se pojavljuju
Radnja filma "Do koske" smeštena je u 1996. godinu i Beograd koji, razoren korupcijom, kriminalom i nepremostivom razlikom između bogatih i siromašnih, postaje poprište krvavog obračuna lokalnih kriminalaca. U hvaljenom ostvarenju Slobodana Skerlića briljirali su Nikola Đuričko, Nebojša Glogovac, Nikola Kojo, kao i Bojana Maljević, koja se prisetila jednog emotivnog trenutka sa snimanja.
Bio je to jedan od najgledanijih domaćih filmova devedesetih godina. Upravo tom decenijom se i bavi – vremenom koje je karakterisao sporo potpuni izostanak morala, kada su dobro živeli samo oni koji su se, na krupan ili sitan način, bavili kriminalom. Nikola Đuričko, Lazar Ristovski, Boris Milivojević, Nikola Kojo i mnogi drugi igrali su u dramskom trileru "Do koske", a glavna protagonistkinja Bojana Maljević na mreži X je evocirala uspomene na trenuke koji su prethodili snimanju scene sa Nebojšom Glogovcem.
Os toga je prošlo već tri decenije, podseća popularna glumica.
"Baš ovih dana pre tačno 30 godina, dakle 1996, snimali smo 'Do koske'. To je prvi put da sam se prihvatila produkcije, ali to je priča za drugi trenutak. Juče mi je neko poslao ovu sliku, i mislim o ovom snimajućem danu, koji ne pamtim samo po Glogijevim vožnjama. Tokom snimanja dugo smo sedeli u kolima, čekajući da dođe red na nas, dok Boris Milivojević gore na terasi uvežbava skok.
- Razmišljam o onome što treba da snimimo...
- O čemu tačno?
- Je*ote, Bojka, kako o čemu?!
- Upravo snimamo scenu, imaš tonu replika, imaš vožnju kolima, posle imamo ono kad ukočiš, pa Kojo u gepeku, dug je dan...
- Ma je*eš to, to smo već snimili.
Okrene se ka meni kao da uvežbava pokret kad treba naglo da me uhvati za bradu. Trgnem se. Pomazi me. Sve iz lika Simketa. Tih dana uopšte nije izlazio iz lika.
- Koji ti je đavo?
- Razmišljam, Bojka, bre... o našoj najvažnijoj sceni...
Ne kaže 'silovanje'. Samo ostavi rečenicu da visi u vazduhu.
- Dobro, ne tebe, nego Maje. Prvo Boris, dobro - Vuk, pa onda ja. Dobro, ne ja, nego Simke. Reci iskreno, hoće te to boleti?
- Fizički?
Gledamo se kao da smo jedno drugo iznenadili.
- Pa je*iga, kad snimaš tuču, sve je koreografija. Tačno znaš gde ide ruka, gde ide pad. Ovo… Mi to nismo učili kod Gađanskog, je li tako?
Smejemo se, malo je i neprijatno. Tišina.
- Reci mi, znaš li ti neku ženu kojoj se to stvarno desilo?
- Znam.
- I šta, kako je pričala o tome?
- Pa... Nije baš pričala.
Gore neko vikne Borisu da stane još pola metra niže.
- Publika to gleda minut. A za lik to traje ceo život.
- Srećom će moju Maju roknuti brzo.
Dotrčava Raša Andrić, upozorava da se vidimo odozgo u kadru i da ne ke*amo privatno. Glogi pogleda opet prema Borisu koji je spreman za skakanje, pa mi tiše kaže:
- Razmišljam kako da uđem u tu našu scenu… I da ne zaboravim da si tu ti, a ne samo lik.
Skerla viče: 'Kupljeno!'. Rez. Suze u pauzi. Tina Šubic negoduje jer sam razmazala šminku i nežno pita što plačem. Glogi se zavitlava i kaže da je on taj mentol koji mi je upao u oko. Poljubi me u glavu. Nastavljamo u tišini da jedemo ručak, koji se tada ni u manje ozbiljnim ekipama nije služio u plastičnoj ambalaži."
Saznajte sve o najvažnijim vestima i događajima, pridružite se našoj Viber i WhatsApp zajednici, prijavite na newsletter, ili čitajte na Google News.