Upoznali se na poslu i postali nerazdvojni, a onda je JEDNA REČENICA OTKRILA ISTINU koju niko nije očekivao - usledio je ŠOK ŽIVOTA

  • Upoznali su se kao kolege na aerodromu i vrlo brzo su postali bliski prijatelji, i ne znajući da su biološki brat i sestra
  • Dejv je godinama nesvesno prolazio pored kuće svoje biološke porodice dok je radio na aerodromu

Neke priče deluju kao da su napisane za film – pune slučajnosti, emocija i trenutaka koji menjaju sve. Upravo takva je sudbina dvoje ljudi koji su se upoznali kao stranci, zbližili se neverovatnom brzinom, a onda otkrili da ih veže mnogo više nego što su ikada mogli da zamisle.

Upoznali se na poslu, postali nerazdvojni, a onda otkrili istinu koja im je promenila živote (Ilustracija)
Upoznali se na poslu, postali nerazdvojni, a onda otkrili istinu koja im je promenila živote (Ilustracija) Foto: shutterstock

Dejv Grin i Andrea Urmston otkrili su da se odlično slažu kada su im se putevi ukrstili dok su radili na različitim pozicijama na aerodromu u Mančesteru u Velikoj Britaniji. Toliko su se zbližili da su mogli da dovrše rečenice jedno drugom - što je dobilo smisao kada su saznali istinu. Dejv je bio Andrein biološki brat, ali je bio usvojen od druge porodice dok je bio beba.

"Drhtala sam, jednostavno sam drhtala, a srce mi je jako lupalo", ispričala je Andrea za BBC. "Konačno sam ga pronašla. Neverovatno je."

Kako su saznali da su brat i sestra

Godine 2005. Dejv je upravljao autobuskom stanicom na aerodromu, dok je Andrea održavala automate za prodaju. U naredne dve godine postali su bliski prijatelji, slali su poruke i zvali jedno drugo kada nisu bili na poslu. Jednog dana, tokom telefonskog razgovora, Dejv je rekao Andrei nešto što nikada ranije nije spomenuo. Bio je usvojen, a ime mu je pri rođenju bilo Stjuart Praudlav.

"Jednostavno sam se ukočila i nisam rekla ništa minut vremena", rekla je Andrea.

Njeno devojačko prezime bilo je Praudlav i imala je brata koji je bio usvojen pre nego što se ona rodila.

"To nije često prezime i moralo je biti on. Osim u porodici, nikada nisam čula to prezime nigde drugde", dodala je.

Odmah je pozvala svoju majku Suzan da proveri datum rođenja svog davno izgubljenog brata. Poklapalo se: 24. mart 1966. Odmah je pozvala Dejva.

"Rekla sam mu: 'Moraš biti ti, moraš biti ti', i rekla sam mu: 'Moram da te vidim', pa sam otišla po njega", ispričala je Andrea.

Svaki dan je prolazio pored svoje porodice, a da to nije znao

Dok su se vozili do kuće svoje majke, Dejv je shvatio gde se nalazi. Vozili su se autobuskom trasom kojom je on nekada upravljao. Njegova stara ruta prolazila je baš pored kuće njegove majke i škole koju je pohađala Andrea. Bio je na samo nekoliko koraka od svoje biološke porodice, a da to nije znao.

Suzan je rekla da je susret sa Dejvom bio nestvaran trenutak.

"Bilo je mnogo suza. Onda smo se svi jednostavno zagrlili", rekla je Andrea. „Nisam mogla da verujem da sam uspela da spojim svog brata i svoju majku, bilo je neverovatno."

Andreina majka joj je još dok je bila mala rekla da ima brata. Ispričala joj je da je dat na usvajanje i da je završio kod divne žene koja nije mogla da ima decu.

"Odmah sam želela da odem i da ga pozovem, da možemo da se igramo", rekla je Andrea.

Suzan je rekla da je pokušavala da pronađe sina uz pomoć Vojske spasa, ali nije uspela.

"Pitala sam da li možemo da ga vratimo", rekla je Andrea. "Objasnila mi je da to ne funkcioniše tako, pa sam joj obećala da ću ga jednog dana pronaći za nju."

Sada su konačno bili ponovo zajedno.

"To je želela još otkad sam bila toliko mala da se ni ne sećam", dodala je Andrea. "Tako da, ispunila sam joj tu želju. Obećala sam joj da ću to uraditi."

Nije ni znao da traži porodicu koju je pronašao

Dejv je znao da je usvojen, ali nije osećao potrebu da traži svoju biološku majku. Na kaminu u Suzaninoj kući stajala je Dejvova fotografija iz detinjstva. Poslali su je Dejvovi usvojitelji njegovoj biološkoj majci nekoliko dana nakon usvajanja. Ista fotografija je bila izložena i u kući njegovih usvojitelja.

Dejv je znao još od desete godine da je usvojen, jer su mu usvojitelji pokazali dokumenta. Ali je rekao da je imao veoma srećno detinjstvo i da nikada nije osećao potrebu da traži svoju biološku majku.

"Nisam osećao da treba da je tražim ili da imam neka neodgovorena pitanja", dodao je.

"Dobitak na lutriji"

Za sve troje, to što su se pronašli bilo je iskustvo koje im je promenilo život.

"Prešao sam iz perioda kada sam imao vrlo malo pozitivnih stvari u životu, do trenutka kada sam saznao da mi je najbolja prijateljica zapravo sestra", rekao je Dejv.

"Pronašao sam svoju biološku majku i nekako sam uspeo da je zaista usrećim. I otkrio sam porodicu za koju nisam ni znao da postoji."

Njihova majka je nedavno preminula, ali oboje su rekli da su srećni što je imala priliku da se ponovo ujedini sa svojim sinom.

"Bila je toliko nestrpljiva da te pronađe, da se uveri da si imao dobar život", rekla mu je Andrea. "Mama i tata su se, nažalost, razveli, a ja sam prošla kroz mnogo teških trenutaka znajući da si negde tamo, ali nisam znala gde."

Oni sada kažu da maksimalno koriste vreme koje imaju zajedno, nakon što su se preselili jedno kod drugog u Kidsgrov, Stafordšir.

Ponovno pronalaženje, kako kažu, bilo je "njihov dobitak na lutriji".

Pogledajte BONUS VIDEO:

Pridružite se

Saznajte sve o najvažnijim vestima i događajima, pridružite se našoj Viber i WhatsApp zajednici, prijavite na newsletter, ili čitajte na Google News.

Žena.rs
Žena.rs
Google News