"Kada ste počele DETETU da dajete AVOKADO?" Pitanje koje uvek POSVAĐA MAME u Srbiji
- Na roditeljskim grupama čak i jednostavna pitanja izazivaju velike rasprave
- Postoje dve glavne grupe: moderne mame koje prate najnovije preporuke i tradicionalne mame koje odbijaju sve "novo"
Postoje pitanja na roditeljskim grupama koja na prvi pogled deluju sasvim bezazleno. Recimo: "Mame, kada ste počele detetu da dajete avokado?" Naivni posmatrač mogao bi da pomisli da će uslediti nekoliko kratkih odgovora i da će stvar biti rešena za pet minuta. Međutim, svako ko je makar jednom zalutao u roditeljske grupe zna da je to zapravo pitanje koje deli internet na dva nepomirljiva tabora.
U prvom su moderne mame. One tačno znaju u kojoj nedelji se uvodi avokado, kako se kombinuje sa bananom, da li je bolji organski ili običan, koliko zdravih masti sadrži i zašto je važan za razvoj mozga. Njihovi odgovori često zvuče kao delovi stručnih nutricionističkih priručnika.
A onda se javlja druga grupa žena. One ne dolaze sa tabelama i preporukama pedijatara. One dolaze sa stavom prkosa, a da možemo da ih vidimo kako izgledaju dok pišu odgovore, verovatno bismo se uverili da pogledom seku i samu košticu ove voćke.
"Ja nisam probala avokado do tridesete godine pa mi ništa ne fali“, "Moja baba nije znala ni kako izgleda", "Jeli smo mast i slaninu pa smo porasli“... neki su od najblažih komentara.
I tu kreće rat.
Jedna strana objašnjava značaj nezasićenih masnih kiselina, druga odgovara fotografijom domaće slanine. Jedni pominju super hranu, drugi tvrde da je jedina prava hrana ono što raste kod nas ili se suši na tavanu.
Deca jedu, roditelji se prepiru
Priznajem, po ovom pitanju više pripadam drugom taboru.
Ne zadrto i oštro, onako tiho i "sa strane". Ne zato što mislim da je avokado loš. Naprotiv. Verujem da je zdrav i da može biti koristan deo ishrane. Ali svaki put kada pročitam da je neka namirnica apsolutno neophodna za zdrav razvoj deteta, setim se činjenice da većina nas nije ni znala šta je avokado tokom detinjstva.
Moja generacija odrasla je na potpuno drugačijem meniju. Nije bilo avokado tosta, čia pudinga ni smutija od kelja. Bilo je hleba, jaja, sira, domaće supe, pasulja, slanine i svega onoga što bi danas na društvenim mrežama verovatno dobilo etiketu "tradicionalno". Da li onda treba i detetu da ukinem svu tehnologiju jer sam ja eto rasla bez nje i dam joj samo tetris da se igra? Pa ne! Ali ne moram ni da jurim za avokadom. Uostalom ne znam ni da izaberem koji je dobar niti znam da ga složim sa drugim namirnicama. Nije prkos, samo nemam naviku pa se ni ne trudim da naučim tu "ekstra dobru novu namirnicu".
Avokado kao simbol roditelja
Bilo kako bilo, posebno me zabavlja koliko jedno jednostavno pitanje može da otkrije kojoj roditeljskoj filozofiji pripadate. Nije tu više reč o avokadu. Avokado je samo simbol.
Simbol roditelja koji pažljivo prate najnovije preporuke i žele da svaki obrok bude nutritivno savršen. Ali i simbol roditelja koji veruju da nije svaka nova namirnica revolucionarno otkriće i da su generacije pre nas sasvim dobro odrasle bez nje.
Naravno, istina je verovatno negde između. Dete neće postati genije zato što jede avokado, ali neće mu se ni desiti ništa loše ako ga konzumira, naprotiv. Isto tako, neće mu škoditi ni komad domaće slanine s vremena na vreme ako se hrani raznovrsno.
Ali internet ne voli sredinu. Zato će pitanje "Kada ste počele da dajete avokado?" nastaviti da izaziva rasprave nesrazmerne veličini same voćke.
A mi ćemo i dalje moći da pogodimo kojoj grupi roditelja neko pripada već posle prve rečenice odgovora.
Saznajte sve o najvažnijim vestima i događajima, pridružite se našoj Viber i WhatsApp zajednici, prijavite na newsletter, ili čitajte na Google News.