ŠVAJCARAC DOŠAO DA ŽIVI U SELO KOD VALJEVA Frank čuva magarce, guske i kokoške, bere šljive na 40 stepeni i svoju farmu ne bi menjao ni za šta na svetu
- Frank naglašava slobodu i autentičnost prirode u Srbiji, kao i mogućnost eksperimentisanja koje moderna Evropa, po njegovom mišljenju, nema
- Najviše uživa u radu u voćnjaku i posebno voli branje šljiva, što mu predstavlja beg od stresa kancelarijskog posla iz Švajcarske
Kada se pomisli na beg iz grada u prirodu, retko ko zamišlja da će neko napustiti uređenu Švajcarsku i preseliti se u malo srpsko selo. Ipak, Frank Henri Kur je uradio baš to. Nakon višegodišnjeg rada u hotelijerstvu na snežnim švajcarskim Alpima, on je odlučio da sa prijateljem Mladenom pokrene "My little farm" – prelepo poljoprivredno i glamping imanje u selu Oglađenovac.
Kako sam Frank priznaje, cela ideja se rodila iz jednostavne potrebe za sopstvenim imanjem u prirodi, što je u njegovoj rodnoj zemlji bilo preskupo. Zato je svoj mir pronašao u srpskom selu nadomak Valjeva.
– Dugi niz godina sam radio u Švajcarskoj u hotelijerskoj industriji, a imao sam ideju da imam svoju farmu. To je u Švajcarskoj finansijski nemoguće, pa sam se Srbijom vozio u "Fići" kako bih našao mesto i pronašao sam ovaj plac u Oglađenovcu – objašnjava simpatični Frank na svom interesantnom srpsko-engleskom jeziku.
Baka Rajka kao vrhovni autoritet
Iako su Mladen i Frank tvorci i investitori ovog seoskog raja u kojem danas žive magarci, guske i kokoške, glavni šef na imanju zapravo je osamdesetpetogodišnja baka Rajka. Ona je na farmi apsolutno svaki dan, nadgleda radove, dočekuje goste i vodi računa da "njen sekretar" Boža i svi ostali obavljaju posao kako treba.
Čuvena švajcarska disciplina očigledno ne važi pred jednom tradicionalnom srpskom bakom, a Frank to sa osmehom i oduševljenjem priznaje:
– Ona je šefica, ja slušam i radim. Mi imamo plan za sve. Treba da naučim još o srpskoj kulturi i da se uklopim. Ne radi se svakog dana sve, mora da postoji striktan plan.
Svestan da su kulturološke razlike velike, Frank se trudi da usvoji naš opušteniji mentalitet, ali i da marljivo nauči jezik iz knjiga.
Prostor za "budala ideje" i svici koji "blinkaju"
Kada prijateljima u domovini mora da objasni zašto je odabrao baš sirovu prirodu Srbije, Frank uvek ističe jednu specifičnu vrstu slobode koju je moderna Evropa izgubila, objašnjavajući to na jedinstven način:
– Uvek pokušavam da im objasnim o prirodi, a jedna od najvećih razlika je i to što ovde nismo toliko prestrogo regulisani. Švajcarska ima isti broj stanovnika, ali je duplo manja... Tako da ovde imaš prostora za "Budala ideje"', testiranje nekih stvari i sirovu prirodu koja je u Švajcarskoj malo nestala – ističe Frank.
Upravo tu netaknutu lepotu on je želeo da podeli sa turistima kroz koncept "glampinga" – glamuroznog kampovanja na platformama u šumi. Buđenje na ovakvom mestu za njega predstavlja vrhunac romantike i spokoja.
– Ovo je autentično iskustvo u prirodi. Ujutro čuješ samo ptice i vetar i sv eje romantično. Okružen si prirodom, a imaš struju, Wi-fi i klimu koja je fantastična – kaže ovaj zanimljivi Švajcarac.
Pored ptica, noćni prizori na izvoru kod farme ga iznova ostavljaju bez daha, jer u svojoj rodnoj zemlji više ne može da vidi prirodni fenomen na koji je u Srbiji potpuno navučen.
– Ja volim mnogo prirodu,a u Srbiji ima mnogo placeva, u Švajcarkoj nema svitaca kojih je ovde dosta.
Branje šljiva mu odmara mozak, a kupus obožava
Imanje u Oglađenovcu je neverovatno bogato. Na njemu se gaje razne autohtone sorte voća, ogromna bašta sa povrćem i bobičastim voćem, ali apsolutni rekorderi su šljivici sa čak 6.000 stabala. Iako temperature u Srbiji leti znaju da budu prilično naporne, Franku fizički rad na voćnjaku dođe kao najbolja terapija i beg od kancelarijskog stresa.
– U Švajcarskoj sam radio po ceo dan u kancelariji, za kompjuterom. Ovde ću u avgustu da berem šljive po ceo dan i da uživam u suncu, sve je prelepo – ističe Frank i napominje da ga jake vrućine ipak teraju da pravi pauze.
Za kraj, kada posle napornog dana na imanju ogladni, Frank ne traži švajcarske fondije niti čokolade. Srpska hrana je u potpunosti osvojila njegovo srce, pa baka Rajka uvek zna čime će najviše da ga obraduje.
– Sarma, musaka, sve to volim. Kupus obožavam – uz veliki osmeh zaključuje ovaj vredni čovek, koji naglašava da mu je ultimativni cilj da u budućnosti na farmi provodi što više vremena.
Njegovu celu zanimljivu priču poslušajte u video prilogu koji se nalazi u okviru teksta.
Saznajte sve o najvažnijim vestima i događajima, pridružite se našoj Viber i WhatsApp zajednici, prijavite na newsletter, ili čitajte na Google News.