Ova stara srpska ZAŠTITNA IMENA čuvala su decu od zlih sila, bolesti i smrti - neka su i danas popularna
- Zaštitna imena bila su najprisutnija u porodicama gde su deca rano umirala, a roditelji su verovali da će zaustaviti zlu sudbinu i sile tame
- Neka su namerno "ružno" zvučala kako bi odbila demone, uroke i bolesti, dok su druga davana da bi deca bila zdrava i snažna
U slovenskoj tradiciji lična imena imala su magijsku moć, a takozvana "zaštitna" davala su se deci da bi se od njih oterale bolesti, sile tame, demoni, uroci, smrt. Uglavnom su bila prisutna u porodicama gde su najmlađi rano umirali, sa ciljem zaustavljanja negativne energije i zle sudbine. Isto verovanje od davnina je postojalo i u srpskom narodu, a ova imena često su se na našem podneblju mogla čuti tokom srednjeg veka.
Neka su namerno zvučala grubo ili neprivlačno, jer se verovalo da zli duhovi i veštice neće hteti "ružno" ili "bezvredno" dete. Druga su zabrinuti roditelji davali kako bi zaustavili pomor usled raznih bolesti, a mnoge su u to vreme bile neizlečive. Postojala su i imena čija je svrha bila odbrana ili čuvanje dece, kao i ona inspirisana zverima ili prirodom.
Najpoznatije srpsko zaštitno ime svakako je Vuk. Istog korena su i Vukašin ili Vukan. Imala su posebnu namenu – da dete dobije snagu moćne životinje, kako bi ga se zle sile plašile, a bolesti zaobilazile. Čuveni primer je Vuk Karadžić, koji je ime dobio jer su mu starija braća i sestre umirali. Ženska varijanta je Vukosava. Vuk, neustrašiv i hrabar... U zapadnim i istočnim slovenskim zemljama popularno je bilo ime Lav, simbol snage i nepobedivosti.
Branislav ili Branko bio je "predodređen" da brani, Zdravko bi, kao sinonim zdravlja, trebalo da bude otporan na bolesti, dok je Goran snažan kao gora (šuma). A Instagram stranica Poreklo reči podseća na još neka stara zaštitna imena, energična i silovita, koja su u međuvremenu pala u zaborav.
Dabiživ, Živana, Živko, Žival. "Mnogi ovo ime djeci zato nadijevaju, da bi živjela. Gdjekoje žene pitaju koga za zdravlje muškoga djeteta, makar kako mu ime bilo, kažu: 'Kako ti je Živko?'", zapisao je Vuk Karadžić.
Vragooča, Golozlo, Grdan, Grdoš, Zlomanica, Mrša, Mrđen, Mršten. Zvuče čudno i neobično, ali takva imena davala su se da bi dete izgledalo neprivlačno silama tame ili urokljivim pogledima. Verovalo se da će zlo zaobići ono koje već nosi "ružan" znak u imenu.
Tvrdan, Torde i Terdoje trebalo je da detetu prenesu osobine čvrstine, dugog života i otpornosti, posebno u sredinama sa velikom smrtnošću najmlađih. S druge strane, Nenad – najtužnije srpsko ime, obično se davalo deci koja su došla na svet "nenadano", "iznenada", odnosno sinovima kojima se roditelji nisu nadali, posebno kada bi majke ostale u drugom stanju u poznim godinama.
Verovalo se da Stajka/Stajko, Stanilo i Stajiša poseduju moć da zaustave umiranje dece u porodici, dok imena Najda, Najden ili Najdan, izvedena od glagola "naći", naglašavaju da je dete "nađeno", odnosno da pripada sreći i novom životu, a ne demonima. Vezuje se za prethrišćanski običaj iznošenja deteta na raskršće pre izlaska sunca i davanja da ga "krsti" prvi prolaznik.
Rastko, Rastoje, Bujko, Bujsil – u narodnoj svesti ime je bilo znak buduće sudbine, a ovakva su, smatralo se, podsticala rast, napredak, zdravlje, snagu i kvalitet života deteta.
Saznajte sve o najvažnijim vestima i događajima, pridružite se našoj Viber i WhatsApp zajednici, prijavite na newsletter, ili čitajte na Google News.