Prvog januara 1969. SRPSKI GLUMCI SLUŽILI SU GOSTIMA kiselu čorbu i rasol PROTIV MAMURLUKA, a nesvakidašnji događaj u KULTNOJ KAFANI pretvorio se u najlepšu beogradsku novogodišnju manifestaciju
- "Ulica otvorenog srca" zaštitni je znak novogodišnjih praznika u glavnom gradu
- Tradiciju su pokrenule legende "Ateljea 212" i kultna "Srpska kafana"
Znate li šta povezuje "Atelje 212", izvor beogradske pozorišne avangarde i njegov legendarni bife, čuvenu "Srpsku kafanu" i omiljenu prestoničku novogodišnju manifestaciju "Ulica otvorenog srca"? Nije to samo Svetogorska... Iako je u gradski kalendar ušla 1988, ova lepa smotra humanitarnog karaktera zapravo je počela da se održava pre više od pola veka, sasvim spontano, kada su velikani našeg glumišta prvog dana Nove godine menjali kelnere i družili se sa prolaznicima.
Prvi januar pre mnogo decenija... Legendarna "Srpska kafana". Dragan Nikolić, Taško Načić i Bata Stojković serviraju gostima kiselu čorbu i rasol kako bi izlečili mamurluk posle dočeka najluđe noći... Ne, nije to bila scena iz nekog filma po tekstu Dušana Kovačevića, niti pozorišna predstava koja se sa Velike scene "Ateljea 212" poput dobrog vina "pretočila" na Svetogorsku ulicu, koja je tada nosila ime Ive Lole Ribara.
Malo po malo, januar za januarom, i priča se pretvorila u tradiciju. I danas mnogi Beograđani vole da se prvog januara nađu baš u ovoj veseloj ulici, punoj duše i – otvorenog srca, a manifestacija se u međuvremenu produžila i na Makedonsku.
Na retkim starim fotografijama, uspomenama na praznična druženja, pored glumaca koji su očigledno uživali u ulozi konobara možemo da vidimo i upravnika "Srpske kafane" Mila Vlahovića. O tim dobrim starim vremenima, legendarnim danima, a posebno večerima, i danas se priča sa neskrivenom nostalgijom.
"S Draganom i još nekim kolegama servirali smo gostima, našim prijateljima, kiselu čorbu i rasol. Za mamurluk. To je lepa tradicija koju je uveo šef restorana, Vlahović. Njegova je ideja da gostima, makar jednom godišnje, treba prirediti lepo iznenađenje. Ako im se uzimaju pare cele godine, onda ih kafana može častiti jednom čorbom. Rasol iz kiselog kupusa ionako ne stoji ništa. Da mi glumci, koji smo stalno tu za stolom, budemo konobari, to je lepa pažnja i pravi spektakl", prisetio se Petar Kralj u intervjuu iz 1988.
Prepričava se kako su se pored pomenutih jela služili i vruća gibanica, domaće vino i rakija, a glumci su, na radost prisutnih, izvodili skečeve, pevali i igrali. Zvezde "Ateljea", poput nenadmašnog Zorana Radmilovića, uživale su u tim specijalnim novogodišnjim ulogama, a kasnije je neobična zabava, u dogovoru sa Mirom Trailović, osnivačem i upravnicom teatra, prerasla u manifestaciju danas poznatu kao "Ulica otvorenog srca". Mnogi akteri u međuvremenu su se iz "Srpske kafane" preselili u "Kafanu kod besmrtnih"...
"Iz Lole Ribara kroz Makedonsku na put do Trga republike krenuo je fijaker, svečano ukrašen i doteran, kojim je upravljao fijakerista u narodnoj nošnji Miodrag Nešić. Uz njega glumica Gorica Popović i Milo Vlahović, začetnik ideje o prvojanuarskom druženju na beogradskim ulicama. Pozdravljali su na hiljade ljudi koji su, uprkos dosadnom rominjanju kiše, izašli da podele radost sa sugrađanima", pisala je "Politika" 1. januara 1991. godine.
Saznajte sve o najvažnijim vestima i događajima, pridružite se našoj Viber i WhatsApp zajednici, prijavite na newsletter, ili čitajte na Google News.