On je doneo odluku da više ne nastupa u Srbiji, ali priznaje da mu domaća publika nedostaje.
DJ Krmak govori o negativnim iskustvima sa kolegama sa estrade, ali ističe da veruje u sebe i svoju karijeru.
Pevač Goran Žižak (57), mnogo poznatiji pod umetničkim imenom DJ Krmak, oduvek je privlačio ogromnu pažnju javnosti svojim specifičnim imidžom i neobičnom frizurom. Iako malo ko zna njegovo pravo ime, kao i to da je završio čak tri teška fakulteta, njegova pojava na sceni nikada nije prolazila nezapaženo. Ipak, on je svojevremeno doneo odluku da više ne nastupa u Srbiji, a nedavno je progovorio o svom privatnom životu, poslu u Americi i razlozima zašto je "pobegao" sa domaće scene.
Prisećajući se svog odnosa sa estradnim umetnicima u Srbiji, DJ Krmak je objasnio sa čim se sve suočavao:
„Evo, posle 20 godina, to je u redu. Sećam se, neke kolege su mi govorile da sam kralj, a kada se uključe kamere bežale su od mene kao da imam tifus, ali nije mene to pogađalo”.
"Verujem u sebe"
Iako radi u Evropi i Americi, DJ Krmak priznaje da mu nedostaje domaća publika, te i dalje gaji nadu da će se stvari promeniti:
„Najviše mi je žao Srbije, ovde ne radim. Postoje neki razlozi tog lobija, ali ja opet verujem u sebe, moju karijeru i budućnost, i doći će i to vreme da ljudi makar kažu: 'Idem da vidim to čudo od čoveka'”.
Pevač o svom imidžu
Njegov zaštitni znak dugi niz godina bila je kosa ofarbana u jarke boje. Pevač je tom prilikom rešio misteriju i otkrio koliko je različitih boja nosio na glavi, ističući drastičnu razliku u reakcijama publike širom sveta i u našoj zemlji:
„Ne znam tačno, ali je bilo sigurno jedno 12. Radili smo ovako neko „stakato“, različite boje, i onda računam, jedna strana jednih boja, druga strana drugih boja, tako da je bilo. Toliko sam forsirao to da je došlo vreme da više ne znam šta bih stavljao na kosu jer smo sve varijante probali. Uvek je to bilo „kič“, nije bilo „in“, nije bilo „kul“, samo je bilo ono da ljudi pogledaju. Po Evropi i Americi sam doživljavao da se ljudi oduševe, a ovde kod nas gledaju, šokiraju se, pa se smeju. Ali da bi se neko usudio da tako nešto uradi, to je jako teško. Ja sam to radio sa čistom savešću. Kad je čovek siguran i stabilan i zna šta hoće, onda nema problema s tim, i onda sve to tako ponosno nosim kroz život”.
Osvrnuvši se na svoju dugogodišnju karijeru, naglasio je da je glavni ključ njegovog uspeha to što je naučio da sluša svoju intuiciju i ostane svoj. Iako je jedno vreme prepustio brigu o svom stajlingu stručnjacima u Beogradu, brzo se vratio samostalnom radu:
„Ja sam sa početka radio tri albuma svoja i onda, kada me je baš „nagazila“ žuta štampa, ja sam to predao ljudima ovde u Beogradu. Ali sam dao adekvatnim ljudima da mi odrade ceo stajling i sve to kako treba i rekao sam im: „Dajte da budem svoj, onakav kakav trebam“ i ljudi su to odradili perfektno i tačno su pazili da ne pređemo tu granicu. I šta se desilo? Čim sam izdao album, odmah su me „nagazili“, a onda sam ja došao do zaključka da ne kritikuju mene, već čoveka koji je to radio i shvatio sam tada da nije u pitanju to, nego je poenta s kim radiš. Ako radiš sa nekim, onda će da te hvale, ako radiš sam, onda će da te kude. Posle toga sam ja doneo zaključak da sve radim sam, da budem siguran u to, i da najbolje znam šta meni treba”.
(Grand)