Prošlo je 17 godina od pogroma Srba s Kosova, a ja i dalje imam istu sliku pred očima: Sa prozora stana u Prištini gledao sam strica Jocu kako se bori za goli život
Svakog 17. marta, počevši od 2004. godine više od 4.000 ljudi ima knedlu u grlu. Na kućnim pragovima, toga dana ostavili su suze, neme i nevidljive spomenike nečemu čemu se nikada više neće vratiti, a nosiće zauvek u svojim grudima. Dok su odlazili sa Kosova, u plamenu i ruševinama nestalo je najmanje 800 kuća, 33 spomenika, 174 verska objekta. Poniženi i uniženi, ali ne i poraženi, morali su pod napadima albanskih ekstremista da napuste svoje domove.
Sekcija komentara na ovom tekstu je sada zaključana. Sekcije komentara na svim tekstovima se automatski zaključavaju posle 48 sati od poslednjeg osvežavanja teksta.