Izložbu Marije Sekule pod nazivom „A sad adio“ biće predstavljena u „Stovarištu materijala” u Beogradu od 5. februara.
Autorka ističe značaj humora kao sredstva za komentarisanje društvenih okolnosti tog perioda.
Izložba Marije Sekule pod nazivom „A sad adio“ biće otvorena 5.februara u Stovarištu Materijala u Beogradu.
Kroz duh kultnih filmova ex Yu kinematografije – Ko to tamo peva, Varljivo leto ’68, Maratonci trče počasni krug, Nacionalna klasa, Vruć vetar, U raljama života – izložba oživljava humor, ironiju i mentalitet jednog vremena koje nas je oblikovalo.
- Izložba je nastala je iz potrebe da se sačuva jedno posebno kolektivno sećanje – da se ne zaboravi kako smo se nekada smejali. Smeh koji nije bio beg od stvarnosti, već njen najtačniji komentar. Smeh koji je nosio ironiju, prkos, toplinu i inteligenciju jednog vremena.
Pripadam generaciji rođenoj 1977. godine, generaciji koja je odrastala uz filmove tadašnje Jugoslavije, u trenutku kada su oni bili mnogo više od zabave. Ti filmovi su bili kulturni kompas: nosioci narativa, tradicije, morala, ideologije, ali pre svega – duha vremena. Kroz humor su govorili ono što se nije smelo izgovoriti direktno, kroz likove su razotkrivali društvo, a kroz replike stvarali zajednički jezik koji i danas svi razumemo.
Kultni filmovi i replike
Filmovi poput „Ko to tamo peva“, „Varljivo leto ’68“, „Maratonci trče počasni krug“, „Nacionalna klasa“, „Vruć vetar“ , „U raljama života“... urezali su se u kolektivnu svest kao arhetipovi naših porodičnih, društvenih i ličnih priča. Njihove scene ne pamtimo samo po kadrovima, već po emociji – po smehu koji je istovremeno bio gorak i oslobađajući. I danas, decenijama kasnije, te replike izgovaramo spontano, kao šifru prepoznavanja, kao dokaz zajedničkog porekla i iskustva - navodi umetnica.
- Izložba „A sad adio“ nije nostalgija u klasičnom smislu. Ona je zapis o vremenu, o mentalitetu i o načinu na koji smo kroz humor učili da preživimo stvarnost. To je omaž jednom kulturnom nasleđu koje nas je oblikovalo, ali i tiho pitanje savremenom trenutku: da li se danas smejemo isto, i da li se uopšte prepoznajemo u sopstvenom smehu? - zaključuje Marija Sekula.
Ona napominje da je njen cilj da stvori radove koji su jednostavni po formi, ali duboki po značenju.
- Da apstraktno bude jasno, a jasno višeslojno. Da kroz minimum crteža i plošni kolorit sačuvam emociju, misao i iskustvo. Svaka slika koju napravim deo je mog pokušaja da razumem svet i sebe u njemu — da uhvatim trenutak, promenu, puls društva i da ga prevedem u vizuelni jezik koji ostaje.
Izložba će trajati mesec dana.