Tri saveta za srećan život koja vrede više od hiljadu self-help knjiga
Savremena kultura samopomoći nudi jasnu formulu za uspeh: disciplina, produktivnost i stalno samousavršavanje. Međutim, sve je više dokaza da opsesivna potraga za „najboljom verzijom sebe“ može imati suprotan efekat – udaljavajući nas od drugih i od sopstvene ljudskosti.
Dnevni „od pet do devet“ raspored za produktivne ljude: buđenje u 5.00, pisanje dnevnika 20 minuta, teretana u 5.30, zatim doručak bogat proteinima u 6.30, pa meditacija od pola sata u 7.00, pre nego što se prepustite sjaju samorealizovane osobe u koju se pretvarate dok ostatak sveta spava.
Ovako, prema velikom delu industrije samopomoći vredne 30 milijardi funti, izgleda dobar život. Držite se stroge rutine, izgradite atomske navike, vibrirajte na višoj frekvenciji (šta god to značilo). TikTok, YouTube, podkasti, knjige, ChatGPT odgovori – svi nas guraju da budemo bolji, da budemo bolji. Ali da li to zaista funkcioniše?
Jedan od glavnih ciljeva modernog pokreta samopomoći jeste fokus na produktivnost. Jer produktivnost znači uspeh, a uspeh znači sreću, zar ne? Ali ako zastaneš na trenutak, pogledaš pažljivije i čak izdvojiš deo jezika koji se koristi u ovom tipu sadržaja, primetićeš da se izrazi poput „visoke performanse“ i „visoka vrednost“ koriste gotovo isto – i za osobu i za proizvod. I tu nastaje problem.
Želja da se razvijaš je dobra, čak i prirodna. Ali ako si toliko opsednut time da budeš bolji nego juče, počećeš polako da kruniš sopstvenu ljudskost. Pametni telefon takođe redovno dobija ažuriranja i nove funkcije kako bi obećao bolje performanse. Ali, za razliku od nas, on je imun na loš dan.
Međutim, teško je ne zapitati se: Šta se dešava kada loše spavaš i prespavaš alarm u 5.00? Šta ako posao toliko pritiska da moraš da preskočiš teretanu da bi ispoštovao rok? Ili ako su stvari toliko haotične da počneš da paničiš umesto da meditiraš? Ove situacije su normalne, ali kada si na strogom putu samousavršavanja, krajnja destinacija gotovo uvek bude – krivica.
Rigorozna potraga za samopoboljšanjem ne dozvoljava nam da se prilagođavamo usponima i padovima života. Zapravo, može imati i suprotan efekat. Pilot-studija u časopisu Neural Plasticity pokazala je da su čitaoci knjiga za samopomoć osetljiviji na stres i pokazuju više simptoma depresije. Čak i ako je cilj naizgled plemenit – postati bolja osoba – samopomoć nas često čini tužnima jer nas tera da previše razmišljamo o sebi, što zapravo poništava ideju da „nijedan čovek nije ostrvo“. Ako se stalno oblikuješ u savršeno biće, jedva da ostaje vremena za druge ljude.
Usamljenost je u porastu: neka istraživanja pokazuju da 15 odsto muškaraca danas nema nijednog bliskog prijatelja, u poređenju sa tri odsto 1990. godine. Ovaj trend nije samo tužan, već i opasan, jer neka istraživanja sugerišu da su usamljeniji ljudi lošijeg zdravlja i čak imaju kraći životni vek.
Postati najbolja verzija sebe je putovanje bez kraja. Zato samopoboljšanje mora da se sprovodi u umerenim količinama. Evo tri saveta zasnovana na nauci koje možeš (lagano!) da pratiš kako bi postigao ravnotežu i osećao se dobro, bez obzira na to šta ti život donese.
Negujte svoju mrežu ljudi
Nije dovoljno poslati mim na WhatsApp s vremena na vreme. Morate da se potrudite da viđate drage ljude uživo. Studija iz 2025. godine pokazala je da je vreme provedeno sa prijateljima, pa čak i poznanicima, snažno povezano sa osećajem svrhe u životu, bez obzira na to da li ste roditelj ili u vezi.
Prestanite toliko da se trudite da budete srećni
Novo istraživanje u časopisu Applied Psychology: Health And Well-Being otkrilo je „paradoks sreće“ – ljudi troše energiju jureći sreću, a time zapravo smanjuju samokontrolu i snagu volje. Kao rezultat, postajemo podložniji iskušenjima i samodestruktivnim odlukama koje nas čine manje srećnima.
Razgovarajte o sebi u trećem licu
Istraživanja pokazuju da kada sebi govorite u trećem licu (npr. „On se sada oseća preopterećeno“ umesto „Ja sam preopterećen/a“), automatski stvarate malu, ali moćnu psihološku distancu između sebe i onoga što proživljavate. Ta distanca ne služi da potisnete emocije, već da ih sagledate jasnije — kao da gledate bliskog prijatelja, a ne sebe zarobljenog u sopstvenoj glavi. Umesto da se potpuno poistovetite sa strahom, sumnjom ili umorom, ti ih posmatrate: primećujete ih, imenujete ih i razumete njihov uzrok. To otvara prostor za racionalnije odluke, smirenije reakcije i veću samokontrolu, posebno u trenucima kada bi impuls inače odveo u paniku, odustajanje ili samokritiku.
Važno je i da zapamtite da vaša najsrećnija verzija nije uvek ista kao vaša najproduktivnija verzija. Društvo često pokušava da nam proda ideju da stalno moramo biti i srećni i efikasni i motivisani — ali stvarni život je složeniji. Nekada smo produktivan dok smo umorni. Nekada smo srećni dok ništa „korisno“ ne radimo. Nekada nismo ni jedno ni drugo, i to je takođe deo ljudskog iskustva.
Naša najbolja verzija nije univerzalna formula — ona je ona koju sami definišemo u životu i koji ostavlja prostor za naše unutrašnje „ja“.