Crni dud sadrži mnogo antocijanina i drugih antioksidanasa, a plodovi imaju korisna dijetetska vlakna i malo masti
Dud dobro podnosi sušu i siromašna zemljišta, ali je plod veoma nežan, pa se retko nudi u prodavnicama, najbolje ga je jesti svežeg sa stabla
Dud mnoge vraća u detinjstvo, a danas se sadi ređe nego nekada, iako je izuzetno zahvalna voćna vrsta koja ne zahteva mnogo nege, dobro podnosi sušu i visoke temperature i može da rađa obilje plodova decenijama. Primetili smo da u poslednje vreme raste interesovanje za voćke starinskog kova i otpornije vrste prilagođene klimatskim promenama, a dud je posebno privukao našu pažnju!
Dud pripada rodu Morus i potiče iz Azije, odakle se tokom vekova proširio na gotovo sve kontinente. U Hrvatskoj su dve najpoznatije vrste beli dud (Morus alba) i crni dud (Morus nigra).
Beli dud se nekada intenzivno gajio za uzgoj svile, jer su njegovi listovi glavna hrana svilene bube. Zahvaljujući vezi sa proizvodnjom svile, dud se masovno sadio u mnogim evropskim zemljama tokom proteklih vekova. Crni dud je poznat po svojim tamnim, bogato ukusnim plodovima, koje mnogi smatraju kvalitetnijim od plodova belog duda.
Dud može narasti od nekoliko do više od 15 m visine, u zavisnosti od vrste i uslova gajenja. Razvija široku krunu, a listovi su veliki i srcolikog oblika. Na istom drvetu mogu se pojaviti i listovi različitog oblika - jedna od karakteristika po kojima se dud lako prepoznaje. Plodovi duda na prvi pogled podsećaju na kupine, ali botanički pripadaju potpuno drugoj grupi biljaka.
Plodovi sazrevaju od kraja maja do jula, u zavisnosti od sorte i klimatskih uslova. Beli dud razvija plodove koji mogu biti bele, žućkaste, ružičaste ili ljubičaste boje, dok crni dud daje tamnoljubičaste do skoro crne plodove. Njihov ukus je veoma sladak, sa blagom aromom koja podseća na kombinaciju meda, smokava i bobičastog voća.
Mali plodovi sa viskom nutritivnom vrednošću
Što se tiče nutritivnog sastava, dud je jedno od voća koje, pored ukusa, pruža i niz vrednih hranljivih materija. Njegovi plodovi sadrže vitamin C, poznat po svojoj ulozi u normalnom funkcionisanju imunog sistema i stvaranju kolagena, vitamin K, koji je uključen u proces zgrušavanja krvi, i vitamine B grupe, koji igraju važnu ulogu u iskorišćavanju energije iz hrane. Od minerala se posebno ističu kalijum, gvožđe, magnezijum i kalcijum. Kalijum doprinosi normalnoj funkciji mišića i nervnog sistema, dok gvožđe učestvuje u transportu kiseonika kroz telo.
Crni dud je bogat antocijaninima, prirodnim pigmentima koji plodovima daju boju. Pored antocijanina, plodovi sadrže i druga fenolna jedinjenja i flavonoide koji pomažu u zaštiti ćelija od dejstva slobodnih radikala. Zbog ovog sastava, dud se sve više pominje u studijama koje proučavaju uticaj voća bogatog antioksidansima na očuvanje zdravlja. Plodovi duda takođe sadrže dijetetska vlakna, koja doprinose normalnom funkcionisanju sistema za varenje i čine da se duže osećate siti. Prirodni šećeri im daju izraženu slatkoću, ali istovremeno sadrže relativno malo masti.
Berba predstavlja jedan od rijetkih izazova kod uzgoja duda! Plodovi su vrlo nežni i brzo omekšavaju nakon dozrevanja. Ne mogu se dugo skladištiti niti podnose transport kao mnoge druge voćne vrste. Ako ste se ikada zapitali, to je razlog zbog kojeg ih retko susrećemo u prodavnicama. Najbolji ukus imaju kada se pravo sa stabla ili kada sami padnu ispod krošnje.
Dobro podnosi sušu i vrućinu
Jedan od razloga zašto se dud smatra veoma zahvalnom voćkom jeste njegova prilagodljivost različitim uslovima rasta – može uspevati na siromašnijim zemljištima gde mnoge druge voćne vrste postižu lošije rezultate. Dobro podnosi letnje vrućine i duže sušne periode zahvaljujući snažnom korenovom sistemu koji prodire duboko u zemljište. Iz tog razloga, može se videti i u područjima gde nije dostupno navodnjavanje.
Najbolje je odabrati sunčano mesto za sadnju duda. Iako može da raste i u delimičnoj hladovini, na sunčanim mestima razvija više plodova i postiže bolji kvalitet roda. Mladim sadnicama tokom prvih godina nakon sadnje potrebno je povremeno zalivanje kako bi se koren dobro razvio. Kada se drvo ukoreni, potreba za dodatnim zalivanjem je znatno smanjena.
Orezivanje duda uglavnom nije zahtevno – najčešće se sprovodi radi oblikovanja krune ili uklanjanja oštećenih i suvih grana. Pošto dudovi imaju snažan rast, prekomerno orezivanje može podstaći razvoj velikog broja novih izdanaka, pa se preporučuje umeren pristup kako bi se održala prozračnost krune i olakšala berba plodova.
(Izvor: Slobodna Dalmacija)