Istraživanje pokazalo U KOJOJ ZEMLJI ŽIVE NAJVEĆI NARCISI i ovo je tako očekivano: Pozicija Srbije nas je iznenadila i BAŠ SMO ZA POHVALU

Većina se nimalo nije iznenadila činjencom da su baš Nemci najveći narcisi, kada se sagleda njihova dugoročna istorija. Učesnici istraživanja procenjivali su sopstvene osobine ličnosti, obrasce ponašanja i stavove, što je istraživačima omogućilo upoređivanje narcističkih tendencija na globalnom nivou. Tako su i došli do rezultata.

Ko je na vrhu, a ko na dnu liste

Pored Nemačke, među zemljama sa najizraženijim narcističkim osobinama izdvojili su se još Irak, Kina, Nepal i Južna Koreja. Suprotno njima, najniže ukupne nivoe narcizma pokazali su ispitanici iz Srbije, Irske, Velike Britanije, Holandije i Danske.

Sjedinjene Američke Države zauzele su 16. mesto, što ih svrstava u gornju trećinu rang-liste, ali daleko od samog vrha.

"U javnosti se SAD često posmatraju kao sinonim za narcizam, pa mnoge iznenadi činjenica da nisu ekstreman primer", izjavio je Vilijam Čopik, jedan od autora studije, za "BBC Science Focus".

Narcizam nije ravnomerno raspoređen

Istraživači naglašavaju da nijedna zemlja nije "jednolična" kada je reč o ličnosti njenih stanovnika. U svakoj postoji širok spektar - od izrazito narcističnih pojedinaca do onih koji su skromni i samokritični.

Prethodna istraživanja, na primer, pokazuju da oko 5% Amerikanaca ispunjava kriterijume za narcistički poremećaj ličnosti, ali to ne znači da je ostatak populacije sklon istim osobinama.

Godine, pol i društveni status prave razliku

Analiza podataka pokazala je da su mlađe osobe, bez obzira na zemlju porekla, sklonije višim nivoima narcizma. Istraživači objašnjavaju da to može biti povezano sa razvojnim fazama života.

"Rana odrasla dob je period dokazivanja, građenja identiteta i borbe za mesto u društvu. U tom smislu, fokus na sebe i samopouzdanje mogu imati i funkcionalnu ulogu", navodi Čopik.

Razlike su uočene i između polova - muškarci su u proseku postizali više rezultate na testovima narcizma nego žene, što se delimično povezuje sa društvenim normama i očekivanjima vezanim za moć i dominaciju.

Dva oblika narcizma

Istraživanje razlikuje dve ključne dimenzije narcizma: divljenje i rivalstvo.

Narcističko divljenje podrazumeva potrebu za pažnjom, pohvalama i isticanjem sopstvenih uspeha. Ono je najizraženije u zemljama poput Nigerije, Iraka, Kine i Nepala, dok je najmanje prisutno u nordijskim državama i Velikoj Britaniji.

Narcističko rivalstvo, s druge strane, usmereno je na nadmetanje, konflikte i omalovažavanje drugih radi zaštite sopstvenog ega. Najviši nivoi ove osobine zabeleženi su u Nemačkoj i Južnoj Koreji, dok su najniži izmereni u Srbiji i nekoliko latinoameričkih zemalja.

Kolektivizam ne znači manje narcizma

Jedno od najvećih iznenađenja studije jeste nalaz da kolektivistička društva ne pokazuju nužno niže nivoe narcizma. Naprotiv, u takvim sredinama često je izraženije narcističko divljenje.

"Ovi rezultati ruše jednostavnu predstavu da je narcizam isključivo proizvod individualističkih kultura", objašnjava Čopik.

"Osetljivost na hijerarhiju i društveni status u kolektivističkim društvima može dodatno pojačati takve osobine", dodaje.

Narcizam kao globalna pojava

Studija je pokazala i da su viši nivoi narcizma češći u ekonomski razvijenijim zemljama, što se dovodi u vezu sa većim naglaskom na lična postignuća, uspeh i samopromociju.

Zaključak istraživača je jasan: narcizam nije osobina vezana za jednu naciju, generaciju ili kulturu.

"On postoji svuda - nekad iz očekivanih, a nekad iz potpuno neočekivanih razloga", zaključuje Čopik.