Naučnici sa Harvarda iskopali 146 SKELETA kako bi uporedili DNK SRBA I HRVATA i došli do zapanjujućih rezultata: Ovaj procenat podudarnosti je (NE)OČEKIVAN
- Studija je obuhvatila uzorke iz rimskih i ranosrednjovekovnih perioda, kao i iz urbanih i ruralnih sredina
- Nakon pada Rimskog carstva, došlo je do velikih demografskih promena usled masovnog naseljavanja Slovena, što danas čini 30-60% porekla savremenih Balkanaca
Multidisciplinarno istraživanje koje su sproveli Institut za evolutivnu biologiju iz Španije, Univerzitet Zapadnog Ontarija i Univerzitet Harvard, a koje je u januaru 2025. objavljeno u časopisu Cell, bavilo se temom koja na našim prostorima oduvek privlači pažnju – genetskom istorijom Balkana, od rimskih vremena do seobe Slovena.
U istraživanju je učestvovalo čak 70 naučnika, među kojima je bilo više od 30 istraživača iz Hrvatske, uključujući ugledne antropologe, genetičare i istoričare. Oni su rekonstruisali i analizirali kompletne genome 146 drevnih pojedinaca, čiji su ostaci iskopani uglavnom na teritoriji današnje Hrvatske i Srbije. Rezultati su pokazali da su populacije na ovim prostorima genetski sličnije nego što se ranije pretpostavljalo.
Do sličnih zaključaka došla je i studija kada je analizirala sličnost genetskog materijala Srba i Albanaca.
Rimsko nasleđe
Zajedničkim radom naučnici su rekonstruisali genetsku istoriju Balkanskog poluostrva tokom prvog milenijuma nove ere. U istraživanju je analizirano i 58 uzoraka iz Hrvatske, prikupljenih sa više antičkih i srednjovekovnih arheoloških nalazišta.
Studija se fokusirala na dva ključna istorijska perioda – vreme rimskih osvajanja i vladavine na ovim prostorima, od približno 1. do 400. godine nove ere, kao i na razdoblje seobe naroda i ranog srednjeg veka, od 400. do 900. godine. Većina analiziranih uzoraka potiče upravo iz tih epoha.
Uzorci su prikupljeni iz rimskih urbanih centara, poput Zadra, Viminacijuma (današnjeg Kostolca u Srbiji), Siska, Osijeka i Niša, ali i iz manjih ruralnih zajednica koje su obeležile rani srednji vek, među kojima su Bojna, Nuštar, Jagodnjak i druga arheološka nalazišta.
U istraživanje je uključeno i nekoliko uzoraka mlađeg datuma. Najnoviji među njima potiču iz Lepenskog Vira u Srbiji, iz 15. i 16. veka, kao i iz Kosinja u Lici, iz 17. i 18. veka.
Velike demografske promene
Nakon što je Rimsko carstvo u 6. veku trajno izgubilo kontrolu nad Balkanom, usledio je masovan priliv stanovništva genetski srodnog današnjim populacijama slovenskog govornog područja istočne Evrope, pokazuje studija.
Njihov genetski trag danas čini između 30 i 60 odsto porekla savremenih balkanskih naroda, što autori istraživanja opisuju kao jednu od najvećih i najtrajnijih demografskih promena zabeleženih u Evropi tokom ranog srednjeg veka.
Kako ističe dr Mario Novak sa Instituta za antropologiju, ovo istraživanje predstavlja svojevrsnu pilot-studiju. Pod vođstvom Univerziteta Harvard u toku su obimnija istraživanja koja će dodatno rasvetliti genetsku istoriju savremenih stanovnika jugoistočne Evrope, ali i Slovena u celini.
Genetsko nasleđe Balkana
"Ovim istraživanjem dobili smo nepobitne biološke dokaze o masovnom naseljavanju ljudi i zajednica koje su govorile slovenskim jezicima tokom ranog srednjeg veka, sve do Grčke i Egejskih ostrva. Većina genetskog nasleđa današnjih stanovnika Balkana potiče upravo iz tih seoba. Prema dosadašnjim rezultatima, slovenska komponenta čini između 50 i 60 odsto genetskog nasleđa Hrvata i Srba, dok se njen udeo prema jugu Balkana postepeno smanjuje", objašnjava Novak.
On dodaje da je u genetskom nasleđu današnjih stanovnika Balkana značajno zastupljen i doprinos starosedelačkog stanovništva – od zajednica iz bronzanog i gvozdenog doba do rimskih doseljenika pristiglih iz različitih delova Carstva. Analiza drevnog DNK tako pokazuje da su, bez obzira na današnje državne granice, stanovništvo Balkana oblikovali zajednički demografski procesi.
Saznajte sve o najvažnijim vestima i događajima, pridružite se našoj Viber i WhatsApp zajednici, prijavite na newsletter, ili čitajte na Google News.