Na pustom ostrvu sa 15 muškaraca bilo je 12 ŽENA, a onda je izbio haos: Nakon 10 godina PREŽIVEO JE SAMO JEDAN ČOVEK
- Pobuna na brodu Baunti pod vođstvom Fletčera Kristijana izbila je 28. aprila 1789. godine u Tihom okeanu, nakon čega su kapetan Blaj i verni mornari izbačeni u čamac bez hrane i mapa.
- Pobunjenici su godinu dana tragali za skrovištem i na kraju se nastanili na zabačenom i izolovanom ostrvu Pitkern, koje je zbog greške na mapama bilo praktično nevidljivo za pronalazak.
Krajem aprila 1789. godine, tačnije 28. aprila, na čuvenom brodu Baunti koji je plovio kroz Tihi okean izbila je jedna od najpoznatijih pobuna u istoriji pomorstva. Šturman Fletčer Kristijan je zajedno sa delom svoje ekipe zauzeo plovilo, dok su kapetana Vilijama Blaja i njemu verne mornare neustrašivo prebacili u mali čamac ostavivši ih bez ikakvih mapa i sa stravično malo hrane. Kapetan Blaj je u tom malom čamcu uspeo da pređe više od 6.000 kilometara i nekim neverovatnim čudom preživi, što je zaista prava retkost u svetu moreplovaca. S druge strane, pobunjenike njegova sudbina više nije zanimala jer su vrlo dobro znali da za pobunu na vojnom brodu sledi sigurna smrtna kazna vešanjem, pa povratak u Britaniju apsolutno nije bio opcija.
Nakon ovog dramatičnog prevrata, Fletčer Kristijan i njegovi ljudi su skoro celu godinu lutali bespućima Tihog okeana očajnički tražeći mesto gde ih britanska flota sigurno neće pronaći. Njihov konačni izbor pao je na Pitkern, jedno veoma malo vulkansko ostrvo koje nije imalo apsolutno nikakvu luku i koje je bilo okruženo nepremostivim, strmim liticama.
Na mapama iz tog vremena ovo ostrvo je bilo obeleženo sa ogromnom greškom u koordinatama koja je iznosila nekoliko stotina kilometara, što ga je zapravo i učinilo idealnim i potpuno nevidljivim skrovištem.
U januaru 1790. godine, 9 pobunjenika sa Bauntija spalili su svoj brod u uvali kako bi zauvek uništili svaki trag svog prisustva i time sami sebi isekli sve karte za povratak nazad.
Međutim, na ovo pusto mesto nisu se iskrcali samo Britanci. Sa sobom su poveli i 6 tahićanskih muškaraca, 12 tahićanskih žena, kao i jednu malu devojčicu. Situacija je u samom startu bila neverovatno napeta jer je svaki od 9 britanskih pobunjenika uzeo po jednu ženu za svoju suprugu, dok su preostale tri žene planirali da nekako podele na preostalih 6 tahićanskih muškaraca.
Tahićane su od samog početka tretirali kao najobičniju poslugu, pa su ih nemilosrdno terali da krče zemlju, grade kuće i obavljaju najteže moguće fizičke poslove, dok su im na sve to uskrati i osnovno pravo na stvaranje sopstvene porodice.
Prva krv
Ogromna napetost se godinama skupljala u tišini, a onda je 20. septembra 1793. godine sve konačno eksplodiralo. Tahićanski muškarci su organizovali brutalan napad na svoje zlostavljače i u jednom jedinom danu ubili 5 pobunjenika, uključujući i samog vođu Fletčera Kristijana. Tog krvavog dana živote su izgubili i Vilijams, Martin, Mils i Braun.
Preostali preživeli pobunjenici, kao i udovice koje su ostale bez svojih muževa, nikada nisu oprostili ovaj stravičan čin. Odgovor je usledio izuzetno brzo i bio je stravično surov, pa su tako do 1794. godine apsolutno svih 6 Tahićana bili mrtvi. Deo su ubili sami Britanci, deo su usmrtile besne udovice, a neki su se čak međusobno poubijali.
Nažalost, ovo stravično prolivanje krvi se ni tu nije zaustavilo, jer su ozbiljni sukobi nastavljeni unutar same grupe preživelih Britanaca. Vilijam Mekoj je u međuvremenu uspešno savladao proces destilacije alkohola iz korenja jedne lokalne biljke, pa je zbog neprestanog i besomučnog opijanja 1798. godine izvršio samoubistvo skočivši sa visoke litice.
Naredne 1799. godine, Metju Kvintal, koji je nakon Mekojeve smrti postao potpuno neuračunljiv i izuzetno opasan po celu zajednicu, brutalno je ubijen sekirom od strane 2 poslednja preživela muškarca, Edvarda Janga i Džona Adamsa.
Samo godinu kasnije, tačnije 1800. godine, Jang je preminuo usled teškog napada astme. Tako je od ukupno 9 pobunjenika koji su se 1790. godine iskrcali na ovo ostrvo, u životu ostao samo jedan jedini čovek.
Ostrvo pronađeno slučajno
Kada je ostao potpuno sam kao jedini odrasli muškarac, Džon Adams je hrabro preuzeo na sebe celokupnu brigu o čak 9 udovica i 19 dece. Godine koje su usledile prošle su bez apsolutno ijedne posete iz spoljnog sveta, s obzirom na to da ovog ostrva i dalje nije bilo na većini pomorskih mapa.
Ipak, u februaru 1808. godine sasvim slučajno je blizu obala Pitkerna svoje sidro bacio američki lovac na foke pod imenom Topaz, kojim je komandovao kapetan Mejhju Foldžer. Posada je očekivala da će zakoračiti na potpuno pusto ostrvo, a umesto toga su naišli na malo naselje i decu koja su tečno govorila neverovatnom mešavinom engleskog i tahićanskog jezika.
Na čelu te neverovatne zajednice nalazio se jedan jedini stariji muškarac, koji je do tog trenutka već uveliko postao neka vrsta pravog patrijarha za celu porodicu.
Zanimljivo je da je Pitkern i dan danas naseljen direktnim potomcima ovih poznatih pobunjenika i tahićanskih žena, što ga čini jednim od izuzetno retkih primera gde se istorija sličnih ostrva nije završila potpunim izumiranjem ili evakuacijom.
Brojni istoričari i pisci još od 19. veka ovaj neverovatan događaj nazivaju stvarnom verzijom Gospodara muva, gde su mala grupa ljudi, potpuna izolacija i odsustvo bilo kakvih spoljnih zakona stravičnom brzinom uništili sve što je nekada ličilo na civilizovani poredak.
Saznajte sve o najvažnijim vestima i događajima, pridružite se našoj Viber i WhatsApp zajednici, prijavite na newsletter, ili čitajte na Google News.