Zbog pretnji i političkih pritisaka, Mira i Goran su emigrirali prvo u Beograd, a potom u Sjedinjene Američke Države.
U Americi su se venčali i dobili sina, a njihova veza je bila ispunjena dubokim poverenjem i razumevanjem.
Jugoslovenska glumica Mira Furlan obeležila je čitav jedan period domaće kinematografije, ali je njen život bio snažno obeležen i velikom ljubavlju prema srpskom reditelju Goranu Gajiću. Zbog te ljubavi u osvit rata pretrpela je medijski linč, ostala bez posla i doma u Hrvatskoj, te je bila primorana da sa suprugom emigrira u Ameriku. Glumica, koja je preminula 20. januara 2021. godine usled komplikacija izazvanih virusom Zapadnog Nila, iza sebe je ostavila neizbrisiv trag i životnu priču koja i danas intrigira javnost.
Mira Furlan je 1986. godine upoznala srpskog reditelja Gorana Gajića sa kojim je ubrzo započela vezu, živeći zbog ljubavi na relaciji Beograd – Zagreb. Kako su početkom devedesetih godina rasle političke tenzije, hrvatski mediji su je optužili da se priklonila Srbiji i u svojim tekstovima je nazivali izdajicom.
Cena njene ljubavi bila je visoka. Ubrzo je dobila otkaz u Hrvatskom narodnom pozorištu, oduzet joj je stan koji je nasledila od bake, a svakodnevno je dobijala brojne pretnje smrću. Zbog političkih okolnosti, Mira i Goran su 1991. godine bili primorani da se presele u Beograd, odakle su emigrirali u Sjedinjene Američke Države. U Americi su se venčali 1993. godine, a 1998. su dobili sina kome su dali ime Marko Lav.
"Muškarci su me hteli u malim dozama"
Pišući o svojim ljubavnim promašajima, glumica je istakla da je odnos sa Goranom bio ispunjen apsolutnim i totalnim poverenjem, gde su jedno drugom mogli reći sve sa sigurnošću da će se razumeti. Otkrila je i kako ju je on osvojio tako što se, ploveći od Hvara do Visa, jednom rukom držao za neopisivo visok jarbol broda, čime joj je pokazao da se ne boji.
- Moj intenzitet poklapao se s njegovim. Moja ljubav bila je dobrodošla. Primio me je raskriljenih ruku, punim srcem... Ovaj čovjek želio je moju ljubav, trebao ju je, upravo onu vrstu i količinu ljubavi koju sam samo ja mogla pružiti. Nije ju htio zauzdavati, ograničavati, dijeliti. Bila sam toliko naviknuta na muškarce koji su me htjeli samo u malim dozama, kao da bi veća količina naštetila njihovu zdravlju. Ovog puta konačno sam mogla obasuti svojom ljubavlju muškarca koji je zauzvrat svom svojom silnom ljubavlju obasipao mene.”
Osvrćući se na osudu koju je doživela, dodala je:
- Moji dotadašnji susreti sa osobama suprotnog pola uglavnom su bili susreti sa potpuno isprepadanim muškarcima. Panični strah od žena je ujedno i izvor nasilja prema ženama koje obeležava ove prostore. Taj strah i ta mržnja koja iz njega proizlazi takođe su po mom mišljenju bili i razlog linča moje malenkosti početkom devedesetih.”
Hrvatska joj nikada nije oprostila
Čuveni reditelj Zdravko Šotra, prisećajući se slavne glumice nakon njene smrti, podsetio je da je ona uvek ostala simbol Jugoslavije, uzdignuta iznad rata i svega što se dešavalo na ovim prostorima.
- Ona je u mom filmu 'Braća po materi' igrala ženu koja je bila udata za Hrvata, pa za Srbina, kao i u životu. Njoj to Hrvatska nije mogla da oprosti devedesetih. Morala je da ode zbog toga. Nikada nije izgubila interes za ovu sredinu... Bila je i ostala jugoslovenska glumica, iznad rata i svega što nam se dešavalo.”
