Bosanci i Makedonci obrali crnogorsko grožđe

Bosanci i Makedonci obrali crnogorsko grožđe

0

U vreme kad je narodni stihoklepac smišljao priču o crncu koji se rodio u dolini pokraj Zete, Ćemovsko polje je bilo prava pustara. Danas su na ovom prostoru najveći vinogradi u ovom delu Evrope, površine oko 2.300 hektara. Zbog „zauzetosti“ Crnogoraca, koji po tradiciji nisu ljubitelji beračkih poslova, 11 miliona čokota vinove loze i ove godine obrali su sezonci iz Makedonije, BiH i Srbije.

U vreme kad je narodni stihoklepac smišljao priču o crncu koji se rodio u dolini pokraj Zete, Ćemovsko polje je bilo prava pustara. Danas su na ovom prostoru najveći vinogradi u ovom delu Evrope, površine oko 2.300 hektara. Zbog „zauzetosti“ Crnogoraca, koji po tradiciji nisu ljubitelji beračkih poslova, 11 miliona čokota vinove loze i ove godine obrali su sezonci iz Makedonije, BiH i Srbije.

Berba grožđa u zetskoj ravnici je, kažu, težak posao, ali ako dnevno berete u proseku oko hiljadu kilograma, mesečno možete zaraditi i do 600 evra, uz plaćen smeštaj i ishranu. I još pocrnite k’o da ste bili na moru.

No, šalu na stranu, berba je pri kraju (ostalo je da se obere još malo vranca) i već sada se može reći da će ova godina biti jedna od boljih. U Šipčaniku, nekadašnjem vojnom skladištu, a danas jednom od najoriginalnijih vinskih podruma, probali smo kao mleko pitak vranac barik ne verujući da će isti od ovogodišnje berbe, bar tako tvrde, biti za još jednu nijansu bolji.

Kao i krstač, vino od grozdova što podsećaju na krst i koji rastu samo kraj Nikolj crkve u Ćemovskom polju i nigde više na svetu.

Ovde je sve retko i čudesno. A pre svih Cijevna, reka koja izvire na severnoj strani Prokletija u Albaniji, kroz Crnu Goru protiče dubokim kanjonom koji se ponegde toliko sužava da obale deli jedva desetak centimetara i kod sela Mahale uliva se u Moraču. Ova kratka i veličanstvena reka, za koju mnogi znaju samo iz igre „zanimljiva geografija“, izuzetno je značajna za crnogorsku poljoprivredu i jedan od mnogih neotkrivenih dragulja takozvane ekološke države.

A tek Skadarsko jezero! Da ga nije, ni priče o crnogorskim vinima ne bi bilo. Ne bi bilo ovakvog meraka, bezmernog dolivanja i prelivanja. A ko žurno pije, vino ga brzo sustigne. Eto, dok smo po pljusku plovili jezerom, stiže i nas, uprkos celodnevnom konzumiranju svakojake hrane - od priganica sa sirom i medom, maslina i pršute, fenomenalnog voća i kolača, sve do pastrmke i škrapa. Od smeha do leka, k’o što se i dočekuju dva oka u glavi.

Izdvajamo za vas
Više sa weba