Njegova bolest je donela teške egzistencijalne probleme i nesigurnost celoj porodici, uključujući gubitak posla i nacionalne penzije.
Nikolić je otvoreno govorio o strahu i promenama životnih navika.
Legendarni glumac Marko Nikolić, koga je publika širom regiona najviše zavolela kroz lik nezaboravnog Gige Moravca u seriji "Bolji život", preminuo je 2. januara 2019. godine od posledica raka pluća. Njegova bitka sa ovom teškom bolešću odvijala se u tišini, dostojanstveno i povučeno, a javnost je tek kasnije saznala da je na hemoterapije često odlazio potpuno sam, koristeći gradski prevoz.
Teški dani i egzistencijalna nesigurnost
Bolest je donela velike promene u svakodnevni život Marka Nikolića, ali i duboko uticala na egzistenciju i stabilnost njegove porodice. O tom teškom periodu, koji je bio prepun neizvesnosti, glumac je jednom prilikom iskreno govorio:
"Kada sam se razboleo sve je nekako počelo kod mene da se menja. Ostavio sam cigarete i piće iz čistog straha. Sedeo sam u pozorištu, niko me više nije zvao da igram uloge. U junu sam se penzionisao, a u septembru mi ukinuta nacionalna penzija. Žena izgubila posao nakon 27 godina radnog staža, starija ćerka ostala bez posla, mlađa diplomirala i ništa. Bilo je mnogo teško."
Suočavanje sa strahom i prolaznošću
Iako je dugotrajno lečenje bilo iscrpljujuće, Nikolić je u jednom trenutku delovao kao da je uspeo da pobedi bolest. Opisujući tada svoj strah, drastičnu promenu životnih navika i suočavanje sa samom ivicom života i smrti, rekao je:
"Izuzetno, preživeo sam to što sam preživeo i bio na samoj ivici života. I to je strašno. U ovakvoj situaciji nema nikakvih odbrambenih mehanizama kao što postoje za neke druge stresne slučajeve, pa da čovek može da se brani. Kad dođeš u situaciju da se suočiš s nestankom, više misliš na svoju okolinu, na porodicu, na psa, lepe trenutke koje ćeš propustiti, pecanje, Dunav, čamac... Možete da zamislite koliki je to strah kada od njega više ne pijem, ne pušim, ne jedem meso. Bio sam sladokusac koji je sebi spremao hranu, a danas takođe spremam, ali ono što moram da jedem. Više i nije toliko važno šta jedeš, već da jedeš na vreme, a ja imam i šećer, koji takođe ima taj zahtev zbog insulina. Ali, i pored svega toga, osećam se veoma dobro, pun sam duha, imam kondicije da radim."
Oproštaj porodice i neobični rituali sećanja
Nažalost, uprkos njegovom optimizmu, bolest je na kraju bila jača, ostavljajući iza sebe tihu prazninu u životima njegovih najbližih. Njegova ćerka Mina ispričala je kako ih je očeva višegodišnja borba ipak donekle pripremila na najteži mogući ishod:
"Budući da je duže vreme bolovao, mogla sam da se pripremim za neminovno. Da je smrt nastupila iznenada, verovatno bih se i danas oporavljala od tog šoka. Jedna koleginica mi je nedavno rekla da ju je smrt oca stigla tek posle deset godina, tako da očekujem nove udare tuge. Nemam potrebu da često odlazim na tatin grob. Posetim ga kad mi se nešto važno desi."
Govoreći o tome kako i danas čuva uspomenu na oca, Mina je otkrila svoje specifične male rituale koji joj pomažu da održi osećaj bliskosti sa njim:
"Ne pričam s njim, puštam mu muziku, najviše Olivera Dragojevića, Animalse, Bitlse, sve ono što je voleo. Sednem, zapalim mu cigaru. Nisam verovala da ću to činiti. Počela sam da radim te čudne rituale. Taj običaj mi je bio stran kada je mama mog druga sinu palilu cigaru i sipala koka-kolu na grobu. Sad ja imam potrebu da radim to isto."
Inače, njegovu ćerku smo gledali u seriji Žigosani u reketu, a nakon njegove smrti je ošišala kosu.
(Still)