Srpkinja u srcu katastrofe: Čula sam jeziv zvuk a onda je nebo POBELELO
„Kapetan je uključio znak za obavezno vezivanje pojaseva“ odjekivalo je kabinom našeg malog aviona. Novi talas turbulencije naterao je „boing“ da ponire pre nego što su se i on i moj dah stabilizovali. Zategla sam pojas. U Beogradu je bilo gluvo doba noći, a ovde se kroz prozor videla blaga svetlost jutra i nepregledno plavetnilo Filipinskog mora, onog koje je dovelo Magelana na kraj sveta, pravo u slavu i u smrt. Iza repa letelice vukla se zora, a iza nje u stopu nas je pratio mrak koji je sa svakim minutom dobijao oblik, brzinu i ime. Turbulencije nisu bili slučajne u poslednjoj nedelji godine – Ursula se probudila.
Sekcija komentara na ovom tekstu je sada zaključana. Sekcije komentara na svim tekstovima se automatski zaključavaju posle 48 sati od poslednjeg osvežavanja teksta.