Znate za Arčibalda Rajsa, ali smo zaboravili Katarinu: Moj jadni srpski narode, vređaju te, mrcvare te do agonije!
Za vreme Velikog rata stotine strankinja iz raznih zemalja, medicinskih sestara i doktorki pre svega, dolaze u Srbiju da pomognu srpskom narodu. One su u samom štabu smrti i života, u bolnicama, sa ranjenima i bolesnima, suočene sa invazijom tifusa koja odnosi isto toliko žrtava kao i bitke. One osluškuju i vide srpskog vojnika sasvim izbliza, gotovo iz njegove duše, ostavljajući beleške o srpskoj istoriji, zemlji i ljudima, o srpskim običajima i karakteru srpskog čoveka. Žensko oko više, dalje, bolje i dublje vidi. Njihovo razumevanje tragedije u zemlji i van zemlje, daje posebnu dubinu tekstovima. Knjiga "Strankinje o srpskom vojniku i Srbiji u Velikom ratu" daje potpuniju sliku Velikog rata. Izborom su obuhvaćene one heroine koje su pisale o događajima - njihova pisma, dnevnici, sećanja, uzbudljiva su građa koja svedoči i o njihovom delu. Mnoge od njih se nisu vratile kući.