Tako je govorila Vedrana Rudan (1): Ja dižem glas, činim ono što mogu

Mislim da još uvek nije napisan horor koji može biti strašniji od onoga u kome živimo mi i moji ili vaši susedi - rekla je Vedrana Rudan (1949-2026).

Otišavši s ovoga sveta negde gde - kako je sam definisala dok je sa nama još bila - nema signala ostavila nam je toliko toga. Između ostalog master klas kako se biva svoj, uvek i uprkos svemu, putokaz ka neverovatnoj moći duhovitosti, kao i nemerljivoj snazi ljudskost...

Naravno, i knjige koje vrve od svega toga, i ne samo toga.

Često ju je pratio epitet “kontraverzna” koji je najčešće pratila odmahnuvši rukom I uz smešak a malo je reći da su razgovori sa njim, za medije, uvek bivali I svojevrstan događaj sazdan od privilegije, uzbudljivih rasprava, specifičnih uvida… Mogu mirne duše reći:srećom bilo ih je dosta ali i da je vraški teško probrati tek nekolicinu rečenog.

Nalazila je načina da decentnu a dužnu pažnju pokloni (svojim) knjigama, koliko god ko pokušavao da to svede na što manju meru. A one su, poznato je, osvajući čitaoce beležile vrlo visoke tiraže.

Hrvatska Meril Strip

Primerice, govoreći o knjizi “Kosturi okruga Medison, duhovitom, slojevitom, I oprom I pitkom romanu u kome se prepliću dve ljubavne priče, odnosno dva ljubavna trougla u čijim središtima su majka i ćerka a čija se radnja odvija u gradu u kome je živela, u Rijeci.

-Rijeka je poseban grad. U njemu je svatko svakome stranac. Volim Rijeku jer ne volim ljubljenja, grljenja, slinjenja a onda zabijanja noža u leđa. Obožavam distancu. Ono kad trideset godina živiš na metar od susjeda a on ti nikad ne bane na vrata.

Opasku da naslov asocira na poznati film sa Meril Strip, da je njena junakinja “čoveka svog života” srela u 70-toj, te da da su Svojevrsni najvažniji “sporedni junaci” vašeg romana su (ženska) hrabrost da se prenebregnu društvene norme, razobličavanje laži I licemerja, seks I kao muka I kao psihoterapija I kao težak fizički rad…, ispratila je rekavši:

-Moja junakinja je hrvatska Meril koja u sedamdesetoj razmišlja da li da iskoči iz kamiona kojim upravlja njen muž pa se objesi o vrat svom Klintu Istvudu ili da ostane sa mužem koji je davitelj poput svih muževa.(…) U knjizi razvlačim dvije teme. Prva, u kojim godinama žena ima pravo reći seksu ne ma koliko njen stari partner mislio da je u najboljoj formi. Znam mnoge žene mojih godina koje nemaju hrabrosti staviti točku na radnje koje bi njihove muževe mogle dovesti do orgazma da nisu u sedamdeset i nekoj. Se*s s godinama za udanu ženu postaje velika tlaka. Evo, prva sam koja o tome piše. Druga tema romana je kako se osjeća žena koja se istovremeno tuca sa mužem i ljubavnikom.

Pričajući o knjizi “Besplatna dostava”, koja obuhvata i prerađen roman “Amaruši” - I u čijem je središtu priče devojčica koja trči od jedne do druge vanškolske aktivnosti dok njena majka radi dva posla, otac intelektualac konobariše, a nju uglavnom čuva baka, kontroverzna spisateljica…-kazala je:

- Djeca u današnjem kapitalizmu dijele se u dvije grupe. Jedna grupa su potpuno zapušteni i raspušteni divljaci o kojima baš nitko ne brine, roditelji najmanje. Drugu grupu čine bogataška djeca koja imaju sve što požele osim roditelja. Tu su tenis, balet, nogomet, klavir, dadilje, garderoba, mobiteli, Instagram, umjetni nokti u devetoj, motor u desetoj. Da imam moć ja bih i jednim i drugim roditeljima oduzela djecu, smjestila ih u neku pristojnu državnu ustanovu, kad bi takvih bilo, i posvetila im svu pažnju i ljubav ovoga svijeta. Postoji i treća grupa, u nju spada jako mali broj djece koju roditelji vole, čuju i o kojima brinu. Ta djeca su naučila da se kroz život moraju probijati radom i da nije sve u najnovijem ajfonu. Jako ih je malo.

Moderan svet starce tretira kao smeće

O svojevrsnoj autobiografiji „Ples oko sunca“ - koju je napisala zapravo na inicijativu svoga sina a i svoje ćerke – rekla je između ostalog:

-To je bila ideja moga sina. Tako nešto meni nikad ne bi palo na pamet. Vjerovala sam da na autobiografije imaju pravo samo zaista veliki ljudi. A onda mi je sinulo kako moja autobiografija ne mora biti popis mojih velikih, životnih uspjeha kojih baš i nema. Zašto to ne bi bila priča o životu jedne žene? Svaka žena na ovome svijetu može o svom životu ispričati veliku priču. Teško je biti žena i teško je dočekati sedamdeseti rođendan. Kad u tome uspiješ, zaslužio si knjigu.

U njene najprodavanije knjige ubraja se I ona u kojoj je ključna tma odnos roditelji-deca.

- Znam da je moja najprodavanija knjiga „Život bez krpelja“. Odnos roditelji-djeca tema je koju mnogi pisci zaobilaze u širokom krugu. Oni koji to ne čine idealiziraju perverzni, mračni, bolesni odnos između krvnika i žrtve. Ta je veza zanimljiva jer se s vremenom uloge mijenjaju, tko je gospodar, postaje žrtva, žrtva postaje gospodar. Svi mi koji imamo djecu s vremenom shvatimo da smo uvučeni u pakleni krug bezgranične ljubavi i ogromne nesreće. (...) Šta pod tim podrazumevam? Živimo u teškim vremenima kad stariji ljudi ne mogu od svojih bijednih prihoda platiti troškove golog preživljavanja, od imovine imaju samo krov nad glavom. Njihova djeca znaju da sebi nikad neće moći kupiti krov pa se s jedne strane starci bore za komad kruha, s druge strane djeca jedva čekaju smrt roditelja da bi se zaštitila od kiše, snijega, sunca, mjeseca. Mislim da još uvijek nije napisan horor koji može biti strašniji od onoga u kome živimo mi i moji ili vaši susjedi. Trebaš zaista biti hrabar pa napisati priču o onome što se događa između tebe i tvoje djece. To je tema knjige koju bi da pišem. Mislim da moderan svijet starce tretira poput smeća, ako ne i gore jer ih ne može reciklirati. Knjiga će pokazati dokle može ići ljubav roditelja prema djetetu. Bit će to moj prvi krimić.

Od mene se očekuje da mirno gledam

Ponekad je rado govorila o svom inače vrlo čitanom blogu...

- Moj blog je moja ogromna radost. Veliki je užitak pisati iz srca bez urednika, bez gospodara. U postu „Zimmer frei“ nedavno sam po tko zna koji put napisala što mislim o ratu u Ukrajini. Jedna sam od rijetkih osoba na svijetu koja piše o toj temi kako bi pisali milijuni da imaju priliku. Rat u Ukrajini je rat između Amera i Rusije, žrtve su Ukrajina i Evropa. Ovih me dana zgromila vijest da prvak svijeta u manipulaciji, Amer Zelenski, virtuoz u sviranju klavira kur*em, u Toscani za 50.000 eura iznajmljuje svoju vilu. Čak i Rusima. Dok skriven u nekoj rupi u Kijevu reži na Evropu koja njegovom napaćenom narodu ne šalje dovoljno oružja, dok njegova žena koja je u međuvremenu postala svjetska medijska zvijezda opominje Britance da ne bi smjeli kukati zbog inflacije nego stegnuti kaiš i slati pomoć jadnim Ukrajincima, taj monstruozni dvojac iznajmljuje vilu u Toscani i ne pada mu na pamet da je ustupi ukrajinskim izbjeglicama. Od mene se očekuje da se odreknem kruha i vode i da mirno gledam kako hrvatskoj gladnoj djeci roditelji ne mogu platiti marendu u školi, istovremeno ukrajinska dječica imaju u Hrvatskoj pravo na besplatan vrtić, ručak, školovanje, liječnike…Ameri i onaj licemjerni ukrajinski par koji pjeva kao Ameri sviraju nabija svima nama osjećaj krivice. Evropa bi se ove zime morala smrzavati i krepati od gladi…Za što? Da bi iduće godine najam one vile u Toscani bio 100.000 eura? Ja jedina dižem glas, činim ono što mogu. Sigurna sam da će vrlo brzo milijuni Evropljana biti na cesti. Čak i utjecaj moćnih i korumpiranih medija ima svoj rok trajanja.