Dostojevski je napisao roman 'Kockar' za samo 27 dana pod velikim ličnim i finansijskim pritiskom.
Radnja romana se odvija u izmišljenom Ruletenburgu, gde su likovi opsednuti novcem, statusom i nasledstvom.
"Kockar" nastaje u trenutku krajnje lične i finansijske napetosti. Fjodor Mihajlovič Dostojevski ga piše za svega dvadeset sedam dana, pod pritiskom rokova i dugova, što se oseća u samom tekstu. Ritam romana nosi ubrzanje, nepredvidivost i impuls, kao zapis svesti koja se kreće brže od sopstvenih odluka.
Nagomilavši velike dugove, Dostojevski sklapa ugovor sa izdavačem o izdavanju sabranih dela kojima je trebalo da doda i još nenapisani roman („Kockar“). U vremenskoj stisci, napravio je pauzu u pisanju "Zločina i kazne“ i za samo 27 dana u izdiktirao ceo tekst „Kockara“ mladoj stenografkinji Ani u koju će se i zaljubiti, a koja će postati njegova nova muza i druga žena.
Radnja romana "Kockar" smeštena u izmišljeni evropski gradić Ruletenburg okuplja galeriju likova čije se sudbine vrte oko novca, statusa i očekivanog nasledstva. U središtu tog sveta je Aleksej Ivanovič, mladi učitelj, rastrzan između dve sile koje ga istovremeno uzdižu i razaraju, ljubavi prema Polini i potrebe za rizikom. Ono što počinje kao posmatranje, vrlo brzo prerasta u lično učešće, u vrtlog iz kog nema izlaza.
Više od priče o kocki
Kockar se često čita kao roman o ruletu, ali njegova prava tema zapravo se nalazi dublje, u načinu na koji čovek postaje zavisan od sopstvenih emocija. Kockanje je ovde samo forma, suština je nešto sasvim drugo: potreba da se život oseti intenzivnije, da se pređe granica, da se iskuša sudbina. Adrenalin i ono što psihologija danas naziva toksičan odnos.
Glavni lik ne igra da bi postao bogat. On kocka da bi dokazao da može. Da može da pobedi slučaj, da može da zasluži ljubav, da može da preokrene tok stvari jednim potezom. Upravo u toj iluziji leži njegova tragedija i razlog zbog kog se ovaj roman i danas čita kao jedan od najverodostojnijih prikaza zavisnosti u književnosti.
Dostojevski i unutrašnja drama čoveka
Posebnost ovog romana ne može se odvojiti od načina na koji Dostojevski piše. Njegovi likovi nisu stabilne, zaokružene ličnosti, već bića u procesu: nedovršena, kontradiktorna, rastrzana između želje i straha. On ne opisuje spoljašnji svet koliko unutrašnje stanje čoveka u trenutku kada gubi kontrolu.
Upravo tu leži njegova trajna relevantnost. Ovo nije roman o jednom vremenu, niti o jednom poroku. To je roman o onom trenutku kada čovek poveruje da će sledeći potez promeniti sve, i nastavi da igra, i onda kada zna da gubi.
O romanu "Kockar" su pohvalno govorili i veliki mislioci i pisci.
„Dostojevski je jedini psiholog od koga sam imao šta da naučim“, zapisao je Fridrih Niče, dok je Andre Žid roman opisao kao „strasnu i surovu ispovest o čoveku koji sve stavlja na kocku“.
Prvo kockarsko iskušenje
Predgovor "Vulkanovom" izdanju romana "Kockar" napisao je Jovan Popov, redovni profesor opšte književnosti i teorije književnosti na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. On između ostalog opisuje da je Dostojevski podlegao iskušenju igranja ruleta prvi put u Vizbadenu.
"Kao što to često biva kod početnika, najpre je dobio ogromnu sumu, a onda je skoro sve izgubio, no te ne da ga nije obeshrabrilo, nego mu je dalo krila: 'Tu tajnu ja stvarno znam, užasno je glupa i jednostavna i sastoji se u tome da se treba s vremena na vreme uzdržavati bez ikakvog obzira na fazu igre i ne treba se nervirati. To je sve, i izgubiti uz to prosto je nemoguće, a dobitak je siguran', pisao je u poverenju Varvari Konstant, sestri svoje prve žene. I mada je na svom kockarskom debiju uspeo da zadrži prisebnost i sačuva nešto novca koji je poslao kući bio je svestan da ni najjači karakteri nisu kadri da uvek ostanu dosledni. 'Zato blago onima koji se ne kockaju i koji rulet posmatraju sa odvratnošću kao najveću glupost.'