Ne verujte svemu što mislite: Kako izaći iz začaranog kruga negativnog razmišljanja?
Prepoznavanjem negativnih obrazaca i primenom tehnika opuštanja mogu se smanjiti nepovoljni efekti.
Važno je vežbati svesnost kako bismo prepoznali i prekinuli cikluse prekomernog razmišljanja.
Da li se često zateknete u beskrajnom ciklusu preispitivanja, osuđivanja sebe i zamišljanja najgorih mogućih scenarija? Ako je odgovor „da“, niste sami. Dobra vest je da postoji način da se oslobodite ovog mentalnog tereta i krenete napred.
U današnjoj kulturi koja podstiče perfekcionizam i stalnu anksioznost, mnogi se osećaju zarobljeni u sopstvenim mislima. Negativne misli mogu nas sprečiti da ostvarimo svoje ciljeve i uživamo u svakodnevnom životu. Prekomerno razmišljanje često vodi do osećaja bespomoćnosti i stagnacije. Razumevanje kako da prepoznamo i prekinemo ovaj obrazac ključno je za lični razvoj i mentalno zdravlje. Promena nije laka, ali uz strpljenje i prave alate, moguće je napraviti značajan napredak.
Da bismo promenili bilo koji mentalni ili bihejvioralni obrazac, moramo ga najpre uočiti. Počnite tako što ćete primetiti trenutke kada se zaglavite u kruženju misli i zabeležiti šta je pokrenulo taj ciklus. Zapisivanje zapažanja, bilo u dnevnik ili u telefon, pomoći će da pratite svoj toksični obrazac.
Kada postanemo svesni da smo u začaranom krugu, dobijamo mogućnost da ga prekinemo. Jednostavan, ali veoma koristan alat jeste disanje kojim se prekida ciklus i uklanja deo mentalnog „nereda“. Zastanite, udahnite kroz nos i pustite da dah izađe kroz usta. Ponovite nekoliko puta i postavite nameru da pustite da se nered i napetost izliju iz vas. Disanje bi trebalo da smanji napetost i poveća mentalnu jasnoću, stvarajući prostor između anksioznosti i mentalnog vrtloga.
Katastrofično razmišljanje je jedan od načina na koji naš um pokušava da nas „zaštiti“. Većina takvih misli je preuveličana, dramatizovana i nerealna — sa ciljem da nas spreči da uradimo bilo šta novo. Ali da bismo nešto postigli i rasli, moramo sebi dozvoliti da zakoračimo napred. Dozvolite sebi male korake. Razložite izazov na manje delove. Nagradite sebe za preduzete korake! Obavezno priznajte svoj napredak. Beležite proces u dnevniku kako biste ga pratili.
Zapamtite, Rim nije sagrađen za jedan dan — ali su svakog dana polagali cigle. Na kraju, pomaže da okupite podržavajući tim — bilo da su to prijatelji, porodica ili trener. Svima nam treba malo pomoći u suočavanju sa unutrašnjim preprekama. Ako podelite svoj izazov i cilj sa drugima, gotovo sigurno će razumeti i biti tu da vas bodre.