Neispričana priča Odri Hepbern: Glad, gubici i borba za decu sveta
Kada pogledate njeno lice, to je nemoguće ne primetiti: produhovljena lepota koja nipošto nije površna i oči poput srne, koje ipak kriju složenu i često veoma bolnu životnu priču. Jedna od najvećih ikona 20. veka, glumica Odri Hepbern (†63), 4. maja bi proslavila 97. rođendan. Podsetite se životne priče naizgled krhke žene koju nisu slomili ni nacistička okupacija, ni raspad porodice, ni ekstremna glad, ni dva razvoda.
Odri Ketlin Hepbern-Raston rođena je 1929. godine u Briselu u privilegovanoj porodici. Otac joj je bio engleski bankar, a majka holandska baronica. Oba roditelja su se kretala u blizini nacističkih krugova, a njen otac se kasnije toliko umešao da je tokom rata završio u Velikoj Britaniji kao neprijatelj države, nakon što je primao novac od ljudi povezanih sa Gebelsom. Početak Odrinog života bio je daleko od holivudske bajke.
Nakon raspada braka roditelja, Odri se sa majkom preselila u Holandiju, za koju se verovalo da će ostati bezbedna. Međutim, usledila je nacistička invazija i njeno detinjstvo je završeno. Da bi sakrila svoje britansko poreklo, uzela je ime Eda van Hemstra. U okupiranom Arnhemu bila je svedok deportacija Jevreja, brutalnosti nacista i živela je u stalnom strahu.
Odri ipak nije ostala samo pasivna žrtva rata. Volela je ples i nastupala na tajnim „crnim večerima“ – ilegalnim događajima iza zatvorenih vrata, gde su se prikupljala sredstva za holandski otpor. Raznosila je ilegalnu štampu, pomagala savezničkim pilotima i radila u bolnici povezanoj sa otporom.
Tokom 1944–1945. Holandiju je pogodila glad, a Odri je trpela toliko tešku pothranjenost da je jela samlevene koprive i lukovice lala. Njena kasnije obožavana vitkost, koja je promenila modne ideale i učinila je suprotnom raskošnim oblinama Merilin Monro (†36) ili Elizabet Tejlor (†79), nije bila rezultat zdravog života, već posledica ratne gladi. Nije čudo što je posle rata bila ozbiljno bolesna, a život joj je spasao penicilin koji je njena majka nabavila prodajom cigareta na crnom tržištu.
Uprkos svemu, rat je nije slomio. Nakon oporavka posvetila se baletu, školovala se u Amsterdamu i Londonu i sanjala da postane primabalerina. Jednom je rekla: „Nikada nisam mislila da ću sa svojim licem završiti u filmu.“ Ipak, njena visina (oko 170 cm) i oslabljeno telo odlučili su drugačije. Sa Vest Enda, preko Brodveja, gde ju je primetila slavna Kolet, stigla je do filma Praznik u Rimu. A onda je usledio veliki proboj.
Oskar, BAFTA, Zlatni globus… Odri je gotovo preko noći postala zvezda, a Doručak kod Tifanija pretvorio ju je u kulturni fenomen. Mala crna haljina iz Živenšija, biseri i velike naočare postali su jedni od najpoznatijih modnih trenutaka u istoriji.
Dok joj je karijera rasla vrtoglavom brzinom, privatni život bio je napet. Godine 1954. udala se za glumca i producenta Mela Ferera, a šest godina kasnije dobili su sina Šona Hepberna Ferera (65), koji je kasnije postao reditelj i producent. Brak se završio razvodom 1968.
Godinu dana kasnije Odri je ponovo pokušala da pronađe sreću u ljubavi i udala se za italijanskog psihijatra Andreu Dotija (†69), sa kojim je 1970. dobila drugog sina Luku Dotija (56). Ni ovaj brak nije opstao – razveli su se 1982.
Nakon toga Odri nije želela ponovo da se uda, ali je imala dugogodišnju vezu sa holandskim glumcem Robertom Voldersom (†81), sa kojim je ostala do svoje smrti.
Ratna trauma oblikovala je njenu najvažniju životnu misiju, koja nije bila gluma. Postala je ambasadorka UNICEF-a, putovala u Somaliju, Etiopiju, Bangladeš i druge krizne oblasti i borila se za decu pogođenu glađu, ratovima i bolestima. Ono što je sama proživela pretvorila je u neumornu pomoć drugima.
Godine 1992. dijagnostikovan joj je rak debelog creva. Uprkos tome, radila je gotovo do samog kraja. Odri Hepbern preminula je 20. januara 1993. u Švajcarskoj. Jednom je rekla: „Život je kao šetnja kroz muzej. Tek kasnije shvatiš šta si video.“ Nadajmo se da je na kraju života videla sebe onakvu kakva je zaista bila: talentovana, skromna i uspešna žena koja se, uprkos teškim udarcima sudbine, nikada nije predala.