Otišao je pravi džentlmen za volanom: Quentin Willson, voditelj Top Geara
Quentin Willson preminuo je 8. novembra 2025. godine nakon kratke borbe s rakom pluća, ostavivši značajan trag u svetu automobilizma.
Kao dugogodišnji voditelj emisije Top Gear, poznat je po svom smirenom humoru i enciklopedijskom znanju o vozilima.
Kada je objavljeno da je Quentin Willson preminuo mirno, 8. novembra 2025. godine, okružen porodicom posle kratke borbe s rakom pluća, svet automobilizma nakratko je utihnuo. Za generacije koje su odrastale uz Top Gear, njegov glas bio je simbol vremena kada su automobili značili san, stil i smisao — ne samo brzinu.
Uvek je bilo nečeg filmskog u Quentinu. Način na koji bi stao pored blistavog Aston Martina i učinio da to ne bude priča o konjskim snagama, već o poeziji. U panteonu britanske televizije, on je bio retkost — entuzijasta sa dostojanstvom, romantik koji je govorio jezikom obrtnog momenta. Rođen u Leičesteru 1957. godine, sin kriptologa iz Bletchley Parka, Willson je pripadao onoj ugroženoj britanskoj vrsti: istinskim džentlmenima-zaljubljenicima. Pre nego što ga je televizija otkrila, on je već bio trgovac automobilima koji je svaki restaurirani automobil tretirao kao moralni čin. U Top Gear je ušao 1991. godine, u doba kada je emisija bila više radoznalost BBC-a nego globalni fenomen. Pored Jeremyja Clarksona i Tiffa Needella, Quentin je uneo nešto smirenije — suv humor, enciklopedijsko znanje i novinarsku radoznalost o tome zašto automobili imaju dušu.
Kasnije u karijeri, Willson je prerastao iz TV voditelja u javnog aktivistu, zamenivši reflektore za rasprave u parlamentu. Sa kampanjama poput FairFuelUK i FairCharge, borio se da gorivo bude pristupačnije, a električno punjenje poštenije — bio je retka spona između starog sveta benzina i novog sveta električnih automobila. Nije smatrao održivost izdajom ljubavi prema automobilima; smatrao ju je njenim spasom. „Ako želimo da nastavimo da volimo automobile,“ govorio je, „moramo im dozvoliti da se promene.“ Upravo ta kombinacija nostalgije i vizije definisala ga je: čovek koji je jednako voleo miris benzina i održivost.
Van kamera, bio je suprug Michaele, otac troje dece — Mercedes, Maxa i Mini — čija su imena, kako su novinari s uživanjem isticali, svedočila o doživotnoj posvećenosti automobilima. I da, jednom je plesao — katastrofalno — u emisiji Strictly Come Dancing, osvojivši najniži broj poena u istoriji. Godinama se šalio na sopstveni račun. „Dokaz,“ govorio je, „da se neke brzine jednostavno ne uklapaju.“
U eri klikbejta, Quentin Willson predstavljao je nešto drugačije: autoritet bez arogancije, znanje bez nadmenosti. Znao je da opiše vožnju Jaguara kao da govori o engleskom kroju odela. Mogao je da uzme skroman Peugeot i da vas natera da u njemu vidite geometriju i karakter. „On nikad nije prodavao automobile,“ rekao je jedan producent. „On vas je zavodio da ih razumete.“
U Quentinu nismo izgubili samo voditelja; izgubili smo tumača — nekog ko je mašine pretvarao u magiju, ko nas je podsećao da se lepota može čuti ispod haube.