Najveći gubitak za njega nije materijalni, već prekid porodičnih odnosa i gubitak poverenja
Sve ušteđevine uložio je u obnovu doma verujući da će provoditi penziju sa porodicom
Jedan penzioner iz Šumadije danas više ne živi u kući koju je pomagao da obnovi. Privremeni dom pronašao je kod svog najboljeg prijatelja, koji ga je prihvatio nakon što je, kako tvrdi, morao da napusti porodičnu kuću.
Njegova priča počela je željom da pomogne sinu i snaji. Kada je bilo potrebno renovirati porodičnu kuću, odlučio je da uloži svoju višegodišnju ušteđevinu kako bi dom bio uređen i kako bi cela porodica mogla da živi zajedno.
Za njega to nije predstavljalo samo finansijsku pomoć ili ulaganje u obnovu kuće. Verovao je da gradi zajednički porodični dom u kojem će, nakon odlaska u penziju, provoditi dane sa najbližima. Međutim, po završetku radova, kako navodi, porodični odnosi su se promenili.
Prema njegovim rečima, sin i snaja više nisu želeli da živi sa njima. Tako je čovek koji je u obnovu kuće uložio svoju ušteđevinu bio primoran da ode iz doma u kojem je očekivao da provede starost.
Kako kaže, najteže mu ne pada to što je ostao bez krova nad glavom, već činjenica da je izgubio odnos sa najbližima i što je verovao da će njegova pomoć i požrtvovanost biti uzvraćeni.
- Nisam tražio ništa posebno. Samo sam želeo da budemo porodica i da imam gde da provedem svoje penzionerske dane - kazao je on.
Nakon odlaska iz porodične kuće, utočište je pronašao kod dugogodišnjeg prijatelja, koji mu je pružio smeštaj i podršku u trenutku kada mu je to bilo najpotrebnije.
Pitanje položaja starijih osoba
Njegova ispovest ponovo skreće pažnju na pitanje položaja starijih osoba i poverenja koje ukazuju članovima porodice. Mnogi roditelji tokom života pomažu svojoj deci, ulažući novac, poklanjajući nekretnine ili koristeći životnu ušteđevinu, uvereni da time obezbeđuju zajedničku budućnost.
Stručnjaci, međutim, često ukazuju da je važno da starije osobe, i kada žele da pomognu najbližima, vode računa o sopstvenoj pravnoj i materijalnoj sigurnosti.
Za ovog penzionera iz Šumadije, ipak, najveći gubitak nije novac koji je uložio u obnovu kuće. Kako kaže, najviše ga boli prekid odnosa sa sinom. Smatra da se kuća može obnoviti i ponovo izgraditi, ali da je izgubljeno poverenje mnogo teže vratiti.
(Izvor: Penzionisani)
